Uz 8. mart, svim ženama upućujemo čestitke želeći im uspješnu borbu za svoja prava, a kako je to i dio našeg Programa, imaju u tome bezrezervnu podršku Socijalističke radničke partije (SRP)
Inicijativu za praznik, kao i borbu žena za svoja prava, pokrenula je u Kopenhagenu njemačka socijalistica Klara Zetkin 8. marta 1910. kao sjećanje na masovne demonstracije 15.000 žena 8. marta 1909. u New Yorku sa zahtjevom kraćeg radnog vremena, boljih plaća i prava glasa, čime je započela borba za ravnopravnost s muškarcima, a koja nažalost nije ostvarena ni do današnjih dana. Kao međunarodni praznik prihvaćen je u svijetu 8. marta 1917., da bi Ujedinjene nacije 1975. godinu proglasile Međunarodnom godinom žena i od tada službeno proslavljale ovaj dan, a rezolucijom Generalne skupštine 1977. godine, određen je kao Dan ženskih prava i međunarodnog mira.
Već tradicionalno, i u pravilu licemjerno, u društvu se “ženska pitanja” aktualiziraju pred Dan žena, da bi sutradan svi zaboravili mnoge činjenice, obećanja, akcije… Sve do iduće godine kad će se opet sjetiti ugroženih ženskih prava, diskriminacije, nasilja, neprovođenja zakona i dr.
Kapitalističko društvo ima konzervativne i tradicionalističke stavove po pitanju žena i nije ih u stanju pozitivno razriješiti, kao ni mnoge druge društvene proturječnosti, jer se temelje na ekonomskoj neravnopravnosti, diskriminaciji i ovisnosti, čime su žene osuđene na političko i društveno ropstvo. Usto, ne postoji ni politička volja da se položaj žene poboljša i da se u tom cilju koriste i međunarodna iskustva. Zato i ne očekuju od buržujskih ženskih pokreta i građanskih političkih stranaka rješenje svojih prava, jer je to dio šireg društvenog pitanja i traži potpunu promjenu društvenih odnosa, zapravo potpunu demontažu izrabljivačkog društvenog sustava. Sve drugo je kozmetika. Stoga će svoja prava ostvariti tek stjecanjem ekonomske neovisnosti, a time i političke i socijalne, a što jedino pruža korjenita transformacija nehumanog društva u socijalističko koje oslobađa rad i čovjeka.
Borbu za prava žena danas se mora sagledavati u širem kontekstu, kao dio borbe za osnovna ljudska prava. Negativni trendovi u društvu kojima smo svjedoci, i ne idu u prilog toj borbi, opći su porast nasilja – pa i u obitelji, međuvršnjačko nasilje, sve češće uplitanje crkve u mnoge segmente društva – u ovom slučaju u ograničenju prava žena na izbor prekida trudnoće, uz stalni rast ksenofobije, profašističke ideologije, rasizma, netolerancije i mržnje, rezultiraju općom erozijom mnogih do sada stečenih prava kao i sve agresivnije nametanje klero-konzervativnih rješenja koja idu na izmjenu postojećih zakona.
Danas, kada agresivna desnica svom žestinom nasrće na mnoge dosegnute vrijednosti i povijesne činjenice, u najtežem su položaju zapravo žene. Licemjerima su puna usta spolne jednakosti, ali žene ostaju potplaćene, niže rangirane, omalovažene, a u reproduktivnom smislu su svedene na – inkubator.
Žalosna je činjenica da su žene danas u Hrvatskoj, na početku 21. stoljeća, sve više ugrožene! Njihov položaj u društvu je sve teži, na što nedvojbeno ukazuju brojne činjenice (i statistike) erozije ženskih prava kao i sve veći broj ženskih organizacija, agencija, “ženskih kuća” i drugih oblika samoorganiziranosti žena kao odgovor na neadekvatnu zaštitu i nebrigu institucija te neprovođenje zakona.
Sve je duži popis umorenih i zlostavljanih žena u obitelji; diskriminiranih na radnom mjestu s nižim primanjima za 20% i više u odnosu na muške kolege, uz teže zapošljavanje, napredovanje i češće otpuštanje; pomaknuta im je dobna granica za stjecanje pune mirovine u ime “ravnopravnosti”; smanjivanja prava rodilja i majčinstva; sve učestalije osporavanje osobnog izbora na pobačaj govori o nedovoljnoj brizi društvenih institucija pritisnutih tradicionalizmom i socijalnom neosjetljivošću, posebno za ženska pitanja.
Vlast, umjesto da radi na provođenju postojeće zakonske regulative koja prate problematiku žena, obitelji i društva te njenom poboljšanju, tolerira sve agresivniju kampanju ultrakonzervativnih snaga koje zagovaraju reviziju stečenih prava žena dovodeći do eskalacije nasilja i netrpeljivosti te nemira i nesigurnosti u društvu.
Tako nas i svijet već doživljava kao jednu od najkonzervativnijih zemalja Evrope.
Kada bi prioritetni interes bila demografska obnova zemlje, bez lažne patetike i demagogije, znači ulaganje više sredstava u poboljšanje uvjeta života i rada žene i obitelji, dakle više za vrtiće i jaslice, savjetovališta za roditelje, više stručnih ustanova za djecu s posebnim potrebama i rijetkim bolestima te suvremenog odgoja djece oslobođenog tradicije i predrasuda, moderniziranje rodilišta, proširenje prava majki i djece, podizanje standarda, sigurnosti rada i materijalne baze, ostvarile bi se šanse za mnoge nove obitelji. Pokazalo bi da se je vlast ozbiljno pristupila rješavanju akutnih problema. Tek tada bi vjerovali da nepovoljna statistika, koja ukazuje na dugoročnu neodrživost takvog stanja, nije samo suhoparni prikaz, već poticaj stvarne brige za žene kojom će se postići realne, makar i malene, promjene na bolje.
SRP se ne zalaže isključivo da svi građani budu tretirani kao jednaki, već da imaju jednaki tretman za svoje različite potrebe. Suprotstavit ćemo se svakom obliku diskriminacije žena koje se događa naročito u političkoj sferi, obrazovanju, ekonomskoj zavisnosti, sivoj ekonomiji i nezaposlenosti i drugim oblastima. U Hrvatskoj je vidljivo organizirano i institucionalizirano nasilje nad ženama kao normalno iskazano kroz dominaciju patrijarhalizma, konzervativizma i velikog utjecaja crkve.
Borba za prava žena sudbinski je povezana s borbom protiv svih oblika nasilja u društvu.
Aktiv žena Gradska organizacija Split