Na današnji dan prije 57 godina, 9. 10. 1967., u selu La Higuera u Boliviji, ubijen je Ernesto Guevara de la Serna, poznatiji kao Che Guevara, marksistički revolucionar, kubanski gerilski vođa i teoretičar, liječnik, diplomat i pisac.
Che Guevara se rodio 14. 6. 1928. u gradu Rosariju u Argentini. Predstavljao je jednu od ključnih ličnosti u revoluciji Fidela Kastra na Kubi (1956. — 1959.) kao član pokreta „26. jul“.
Nakon pobjede revolucije, nekoliko godina je bio aktivan u promociji revolucije društva putujući po svijetu kao kubanski diplomat, a zatim se osobno angažirao u pokretima za oslobođenje od diktatorskih režima putem gerilske borbe, najprije u Kongu, a potom u Bolivijim gdje je spregom CIA-e i bolivijske vojske Guevara najprije zarobljen 8. 10. 1967., a odmah sutradan i ubijen. Sahranjen je prvo u neoznačenu zajedničku grobnicu u Boliviji, a kasnije u mauzoleju u Santa Clari na Kubi.
Njegov lik kao borca za oslobođenje i žrtve imperijalizma i danas, nekoliko decenija poslije njegove smrti, predstavlja jedan od glavnih simbola i ikona društvene i političke revolucije širom svijeta. Časopis „Time“ proglasio je Guevaru jednom od 20 najvećih svjetskih ikona i heroja u okviru 100 najutjecajnijih ljudi svijeta 20. vijeka.
Posjet Jugoslaviji
Che Guevara je predvodio posjetu kubanske privredne delegacije Jugoslaviji u Rijeci 19. 8. 1959. No, ime Guevara jugoslavenskoj javnosti tada nije značilo mnogo pa je posjeta novinarski popraćena tek protokolarno. Međutim, danas, u vremenu kada Che Guevarin lik s beretkom i crveno zvijezdom krasi majicu mnogih „antifa“ diljem svijeta, posjeta ovog revolucionara Rijeci poprima dimenziju urbane legende.
Jugoslavija je bila jedina evropska zemlja koju je posjetila kubanska delegacija i vjerojatno smo im bili zanimljivi kao jedina nesvrstana komunistička zemlja s modelom samoupravljanja koja se uspješno oduprla sovjetskom pritisku. Prije nas, bili su u Egiptu, Indiji, Burmi, Japanu, Indoneziji, Šri Lanki i Pakistanu.
Tih augustovskih dana 1959., Che je na Brijunima održao i tajni sastanak s jugoslavenskim rukovodstvom na čelu s predsjednikom Titom. Zanimljivi su neki dijelovi razgovora koji je, kako je u protokolu zabilježeno, trajao preko sat vremena.
„Mi smo doputovali u Jugoslaviju”, rekao je šef delegacije Guevara, „da vidimo vaše iskustvo i da ga naučimo na najbolji mogući način. Ovdje smo došli samo da Vas pozdravimo, a ne da diskutiramo.“
Tito: „Ali nas mnogo interesiraju vaša borba i iskustvo, naročito vaše sadašnje iskustvo.”
Guevara: „Kubanska vlada ima ovlaštenja i po Ustavu i od Kongresa. Mi smo promijenili Ustav i na osnovu ove promjene možemo se obavezati da ćemo naknadu za eksproprijaciju zemljišta američkim poduzećima isplatiti u roku od 20 godina. Amerikanci se pozivaju na stari Ustav. Pitali smo Amerikance kakva je razlika između Kube i Japana, gdje je prilikom provođenja agrarne reforme usvojeno da se naknada izvrši u roku od 20 godina, uz 2-3 % interesa.“
Tito: „Situacija je ipak drukčija. Kuba je blizu Amerike i ono što se u njoj događa može uticati i na druge okolne države. U tom dijelu svijeta Kuba postaje primjer i Amerikanci se zato boje da u njihovom susjedstvu ne dođe do poremećaja.“
Guevara: „Kad je Fidel Castro dobio odlikovanje od Alžiraca, rekao je da su dvije stvari tada bile važne za njega: jedna – da je dobio odlikovanje od Alžiraca, a druga – da ga je istog dana napao magazin ‘Time’.“
Tito: „Da, ‘Time’ se uvijek prvi javi na strani reakcije.”
Guevara: „Eventualni desant na Kubu može doći samo iz SAD. Ali mi se ne bojimo ovakvih akcija jer imamo jedinstvo u zemlji, naročito među seljacima.”
Tito: „To je vrlo važno. Ako vam bude potrebna pomoć i podrška u Ujedinjenim nacijama, vi možete na nju računati. Mi ćemo vas svakako podržati, kao što podržavamo sve narode koji se bore za svoju nezavisnost.“
Guevara: „Ambasade smo imali svuda gdje se dobro živjelo. Ja se izvinjavam za odnose naše vlade prema Jugoslaviji. Malo je teško to objasniti, ali je postojao izvjestan strah od Jugoslavije kao socijalističke zemlje.”
Tito: „… bolje reći kao komunističke!”
Guevara: „Mi smo zainteresirani da pošaljemo izvjestan broj ljudi koji bi se školovali u Jugoslaviji. Samo, mislim da je u pitanju jezik, jer naši seljaci jedva znaju da čitaju i pišu.”
Tito: „U našim školama školuju se Sudanci, Indonežani i dr.”
Članovi kubanske Misije dobre volje oprostili su se zatim s predsjednikom Titom i zahvalili mu što im je omogućio da provedu s njim u razgovoru preko sat vremena.
Vječna slava velikom revolucionaru! Viva la El Comandante!
9. 10. 2024.