Uz 4. Jul – Dan borca

Na današnji dan prije 70 godina, politbiro Komunističke partije Jugoslavije pod predsjedavanjem Josipa Broza Tita, donio je povijesnu odluku o pokretanju općenarodnog ustanka protiv okupatora i njihovih domaćih slugu. Bio je to najznačajniji događaj i kruna ukupnih aktivnosti, koje je partija provodila nakon okupacije zemlje, od strane sila trećeg Reicha. A posebnu povjesnu dimenziju daje mu činjenica u vidu jedinstvenog modela pružanja otpora na okupiranim teritorijima

Evocirajući uspomenu na taj događaj, mi ne umanjujemo niti jednu aktivnost koja je doprinosila zajedničkom cilju – oslobođenju zemlje. Međutim, da nije bilo ovog događaja i spomenute odluke, sasvim je izvjesno da bi tok oslobodilačke borbe i otpor neprijatelju bio potpuno drugačiji.

Vrlo je vjerojatno da bi se ona vodila neorganizirano, nekoordinirano i razjedinjeno po pojedinim dijelovima zemlje, poput otpora razjedinjenih indijanskih plemena. Teško je zamisliti, da bi u takvim uvjetima bila izvediva i socijalistička revolucija, a izostala bi i vlastita pobjeda, te bi sloboda bila donesena na bajunetima tuđih vojski. Stoga je ovaj događaj prirodno značajan i članovima SRP-a, ali i svim autentičnim antifašistima.

Nedavna revizija povjesti i restauracija retrogradnih poraženih ideja može samo na određeno vrijeme odložiti rezultate, povijesne poruke i društvene vrijednosti proizišle iz događaja koje slavimo, ali ih ne može izbrisati, niti zaustaviti njihovo povjesno poslanje. Zato u jeku klero-fašističke regeneracije na širem prostoru, raduje svaka pojava koja odudara od tog trenda.

S time u vezi treba istaknuti hvale vrijednu odluku slovenske vlade, koja je povodom 100-e godišnjice rođenja španskog borca, partizanskog generala i narodnog heroja Jugoslavije, Franca Rozmana-Staneta, emitirala prigodnu kovanicu od dva eura, sa likom heroja Rozmana i stiliziranom petokrakom zvijezdom, «kao simbolom pokreta, kojemu je komandant Rozman pripadao», kako stoji u obrazloženju, koje je tom prilikom objavljeno.

Istovremeno sa indignacijom odbijamo svaki pokušaj usporedbe i povezivanja Narodno oslobodilačke i antifašističke borbe sa kontrarevolucijom sprovedenom 90-ih godina prošlog stoljeća, u vidu međuetničkog i konfesionalnog oružanog sukoba. Pa stime i nedavnu izjavu predsjednika Josipovića, datu povodom serije proslava održanih krajem prošlog mjeseca, kako je «domovinski rat bio nastavak antifašističke borbe». Predsjednik Josipović nije tu tvrdnju potkrijepio nijednim argumentom iz prostog razloga što argumenata za to naprosto nema. Oružani sukob iz 90-ih je bio sušta suprotnost antifašističke borbe. Njime su ukinuta sva dostignuća antifašističke borbe, u tom sukobu nije zapijevana nijedna antifašistička pjesma, ali jesu ustaške; u tom sukobu nije istaknut nijedan antifašistički simbol, ali jesu ustaški i u tome je sukobu i nakon njega uništeno između 3.000 i 4.000 spomen obilježja koji su podsijećali upravo na antifašističku borbu.

Kapuralin Vladimir