U subotu 12. aprila u Gorici pred općinskom zgradom, održan je treći, po redu protestni skup kojim se traži od gradske uprave ukidanje titule počasnog građanina fašističkom Duceu Benitu Mussoliniju, dodijeljen daleke 1924. godine. Na skupu koji je održan pod geslom „Mussolini nije moj sugrađanin! – Gorica evropska prestolnica licemjerja“, bili su građani obiju Gorica, pripadnici kulturnog, antifašističkog spektra, Međunarodne mreže antifašista (MMA) i drugi.
Prve demonstracije održane su u Gorici 1. februara, neposredno nakon što je općinsko vijeće Gorice većinom glasova odbilo zahtjev o ukidanju počasne titule Mussoliniju i upriličilo prijem za veterane, odnosno sljedbenike zloglasne jedinice Decima MAS. Drugo protestno okupljanje održano je 15. marta. U međuvremenu, ono što nisu učinile gradske vlasti Gorice, učinili su u gradu Salo. Tamo je odlukom općinskog vijeća ukinuta titula počasnog građanina Mussoliniju. Salo je poznat po tome što je bio sjedište Talijanske Socijalne Republike osnovane 15. septembra 1943., nakon što su njemački komandosi oslobodili Mussolinija iz pritvora.
Na skup su uredno pozvana i oba gradonačelnika – Gorice, Rodolfo Ziberna, i Nove Gorice, Samo Turel, kako bi izložili svoje stavove. Oni se, naravno, nisu odazvali, nego su dali izjave u kojima objašnjavaju zašto su se odbili pojaviti pred ljudima. Tako Ziberna prosvjed vidi kao provokaciju usmjerenu protiv dosadašnjih postignuća u gradnji dobrosusjedskih odnosa između dva grada. Dalje, Ziberna povlači neke paralele na razini djetinjeg mentaliteta pa kaže kako on ne bi nikada tražio od Republike Slovenije ili gradske uprave Nove Gorice da osude komunistički totalitarizam, odakle vuče korijene Titov komunizam.
Ziberna smije bit desničar, intimno on može biti fašistofil, ali kao javna osoba na visokom položaju nema pravo na neznanstveno izjednačavanje fašizma kao totalitarizma s jugoslavenskim samoupravnim socijalizmom, koji je implementiran u praksu pod Titovim vodstvom, i na taj način liječiti frustraciju zbog činjenice da je Titova armija porazila fašizam na području gdje živi.
I dok stav Ziberne možda ne iznenađuje poznavaoce njegovog lika i dijela, ono novogoričkog gradonačelnika Sama Turela je školski primjer oportunizma. Turel svoje odbijanje poziva obrazlaže da su zajedno sa Goricom usmjereni u izgradnju zajedničkog suživota, prijateljstva i razvoja te zato povijest želi prepustit povijesti. Otvaranje tih tema mu se ne čini konstruktivnim i smatra da ne doprinose zajedničkom cilju. Najblaže rečeno, iznenađujući način razmišljanja za pripadnika naroda koji je prvi postao žrtvom fašističkog terora i bio tretiran kao biće nižeg reda, „servo“. Samo, Turel se nije potrudio suvislo objasnit zašto bi ukidanje titule počasnog građanina Mussoliniju, osnivaču fašističkog pokreta, opteretilo odnose i ugrozilo suradnju dva susjedna, civilizirana, prijateljska naroda u XXI. stoljeću. Povijest treba prepustiti povijesti, ali povijest ima svoje svijetle i tamne epizode, pozitivne i negativne. Nevoljnost da se razračunamo i distanciramo od onog najgorega što je bilo je sumrak zdravog razuma.
14. IV. 2025.
Vladimir Kapuralin