https://www.regionalexpress.hr/site/more/vladimir-kapuralin-tri-desetljea-stagnacije
Iako se nema što slaviti, Hrvatska je ovih dana bila ushićena povodom 3o. godišnjice međunarodnog priznanja.
Hrvatska u tri desetljeća „Nove ere“ bilježi kontinuiranu stagnaciju na ekonomskom, socijalnom, zdravstvenom, obrazovnom, znanstvenom, emancipatorskom, organizacionom i, prema zadnjim podacima, demografskom području.
a) socijalnom: Raslojavanje u društvu se ne smanjuje nego povećava. Sve veći broj građana, naročito penzionera živi u doslovno očajnom stanju i svakodnevnoj borbi za preživljavanje.
b) zdravstvenom: Uz prihvaćanje realnosti utjecaja Covid pandemije, u javnom zdravstvu su liste čekanja sve duže, a cijene lijekova sve više.
c) znanstvenom: Hrvatska ukida nekad uspješne institute, imunološki zavod, sada i brodarski institut. Mostove joj danas grade drugi, a nekad je mostove, ceste, hidrocentrale izvodila na inozemnom tržištu.
d) emancipatorskom: Građani Hrvatske danas imaju manju mogućnost odlučivanja o događanjima u društvu, a time i o vlastitoj sudbini, nego što su to imali nekad kao samoupravljači.
e) organizacionom: Hrvatska nije u stanju upravljati svojim resursima. Ona ih rasparčava i ustupa domaćim i stranim kapitalistima. Nije u stanju obuzdati korupciju nego je podupire. Nije u stanju iskoristiti sredstva koja može dobit izvana i pokazuje totalnu bezvoljnost i nesnalaženje u suočavanju s prirodnim katastrofama.
f) demografsko je posebna priča:
Pokazatelji popisa stanovnika, koji je obavljen prošle godine, su neumoljivi. Hrvatska je od završetka II. svjetskog rata do kontrarevolucije i secesije 90-ih bilježila stalan rast broja stanovnika, a od 1991. do 2021. godine stalan pad broja stanovnika. Tu se sad javlja jedan matematički paradoks. Od 1948. godine do 1953. godine broj stanovnika u Hrvatskoj narastao je za 156.000. Kako je to bilo moguće ako kleronacionalisti tvrde da je poslije rata pobijeno više od 500.000 Hrtvata? Od 1991. godine do danas nestalo je oko 900.000 stanovnika i danas nas je tek 108.000 više nego 1948. godine.
Premjer Plenković kaže da je to lako objasniti i on je u pravu. Sve je počelo kad je skupina nacionalista potpomognuta klerom i ustaškom emigracijom krenula u rušenje zajedničke države Jugoslavije i socijalističkog uređenja, da bi se domogla društvenog vlasništva koje je rasparčala i dala onima koji će joj omogućiti vlast, i tu su korijeni svih budućih nedaća.. Nakon oružanih sukoba i građanskog rata koji je uslijedio, došlo je do prvog vala kad je sa svojih vjekovnih ognjišta protjerano između dvjesto i tristo hiljada hrvatskih građana srpske nacionalnosti. To se danas zaboravlja. Drugi dio ukupnosti je pad naraštaja, a treći masovno iseljavanje. Oba dva potonja su trajni procesi, a iseljavanje, osim navedenog, potiče korupcija.
Dodatan problem je struktura preostalog stanovništva, pretežno starije dobi. Ekonomske emigracije bilo je i prije, ali se struktura razlikovala od današnje. Odlazili su mahom hranitelji, a obitelji su ostajale, djeca su se školovala, a gastarbajteri pretežno vraćali. Danas odlaze mladi ljudi, obitelji sa djecom, čak i parovi koji još nisu stupili u brak, koji ne pokazuju namjeru da se vrate.
U Puli 18. I. 2022.
Vladimir Kapuralin