Maja mjeseca 2021. godine, pisao sam u osvrtu pod naslovom „Kvadratura ustaškog kruga“ (https://www.tacno.net/novosti/kvadratura-ustaskog-kruga/) da će se ustaški dernek, koji se desetljećima održavao na Bleiburškom polju pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora, vratiti na Jelačić plac, mjesto odakle su ustaše i domobrani krenuli u bijeg put Bleiburga nakon poraza 1945. godine, izbjegavajući predaju partizanima, boreći se i ubijajući još cijeli tjedan nakon kapitulacije Njemačke da bi se na Bleiburškom polju predali britanskim snagama, zatvorivši tako krug kad austrijskim vlastima bude dozlogrdilo. I austrijskim vlastima je dozlogrdilo da se jedna njihova pokrajina percipira kao posljednje masovno javno okupljanje fašista u Evropi, u njihovoj ustaškoj inačici.
Za takvo predviđanje koje slijedi princip da se zločinac vraća na mjesto na kojemu je zločin počinjen, u ovom slučaju njegovi sljedbenici, nije trebalo bit vidovit ili posjedovati kakve nadnaravne osobine, već je bilo dovoljni prosto praćenje događanja na hrvatskoj javnoj sceni u protekla više od tri desetljeća od kontrarevolucije i secesije 90-ih do danas. Događaji koji su pokrenuti govore da sam, nažalost, pravilno procijenio događanja. U novembru prošle godine Sabor je obznanio da se komemoracija žrtava, čitaj „žal za porazom NDH“, prebacuje u Hrvatsku. Sinkronizirano su se vršile pripreme. Donesena je odluka o uređenju memorijalnog centra „hrvatskoj vojsci“ 1941. – 1945. na Mirogoju. Pod tim terminom aktualna retrogradna desna politika u Hrvatskoj podrazumijeva isključivo pripadnike ustaša i domobrana tj. okupatorovih kolaboracionista. Iz čega derivira da Hrvati koji su se borili u redovima NOB-a i koji su bili pobjednici u ratu, prema kriteriju i nomenklaturi aktualne hrvatske politike, nisu bili hrvatska vojska.
Za mjesto održavanja centralnog derneka odabrana je Udbina. To je u subotu 14. maja i odrađeno, doduše uz ne tako masovan odaziv kao što je to bilu na Bleiburškom polju, ali uz neizostavnu ustašku kostimografiju i prateću ikonografiju. Sve to je odrađeno uz pokroviteljstvo Sabora i učešća predstavnika vlasti.
Samo tjedan dana ranije, službena Hrvatska ignorirala je 9. maj, prihvaćen kao Dan pobjede i ustanovljen povodom kapitulacije nacističke Njemačke na taj dan 1945. godine. Takva praksa, koja nije iznimka nego trend, jasno i nedvosmisleno govori da je Hrvatska revidirala svoju povijest, da se stidi i ignorira svoju pobjedu, a glorificira svoj poraz, da se de facto odriče antifašizma, kojeg prema potrebi koristi za vanjsku upotrebu u strogo ograničenim količinama, čime se svrstava na najniži moralni i civilizacijski nivo.
15. maja 2022.
Vladimir Kapuralin