Prije 89 godina, 17. 2. 1936. u mjestu Zagvozd pokraj Imotskog, rodio se Stipe Šuvar, istaknuti jugoslavenski i hrvatski političar, sveučilišni profesor i priznati demograf, urednik lista za demokraciju i socijalnu pravdu -„Hrvatska ljevica“, osnivač i prvi predsjednik Socijalističke radničke partije Hrvatske, vođa socijalističke opcije.

Stipe Šuvar bio je jedan od istaknutih lidera SKJ, član Predsjedništva Jugoslavije u zadnjem sazivu. Tokom svog političkog djelovanja, Stipe Šuvar imao je brojne pristaše, ali i protivnike. Preferirao je borbu argumentima, što su mu priznavali i najžešći oponenti koji se nikada nisu slagali s njegovim socijalističkim idejama.

Zanimljiv je Stipin prilog apsolutne prednosti socijalizma pred svim „varijantama” kapitalizma. 1994. dao je neke usporedbe u brojkama: .

Od 1948. do 1991,. broj stanovnika Hrvatske povećao se s 3.779.558 na 4.760.344, dakle za gotovo jedan milijun… U tom ‘mračnom vremenu’ Hrvatska se ubrzano urbanizirala. Danas u Zagrebu živi dvostruko više stanovnika nego je pred pola stoljeća živjelo u svim gradskim naseljima Hrvatske. Hrvatska je 1952. imala 477.000 zaposlenih, a 1988. 1.624.000, da bi ih danas bilo samo milijun. .

1952. suvremenih je putova bilo 965 km, a 1988. 23.080 km.
1952. bilo je 2.010 liječnika, a 19,3 tisuće bolničkih kreveta.
1988. bilo je 9.955 liječnika i 35,4 tisuće bolničkih kreveta..
1952/53. bilo je 13.000 studenata, a 1988/89. više od 65.000. .
1953. višu i visoku školu imalo je 0,7 % stanovnika, a 1981.6,4%.
1957. bilo je 211 dječjih vrtića i jaslica s 13.600 djece.
1988. bilo je 1.066 vrtića i jaslica u koje je dolazilo 86.400 djece.
U Hrvatskoj je od 1953. do 1988. izgrađeno 395.000 društvenih stanova u koje se uselilo oko milijun i pol ljudi, trećina stanovništva.

Umro je 29. 6. 2004. ostavši do kraja dosljedan borbi za samoupravni socijalizam i zajedništvo južnoslavenskih naroda na ovim prostorima. Bio je posljednji aktivni graditelj društva u kojem je većina ljudi živjela bolje i sretnije. S njim je otišla i jedna cijela epoha.

Zapadu nije odgovaralo da u Evropi opstane bilo koja socijalistička zemlja, a pogotovo jedna socijalistička federacija čiji je socijalizam ipak bio najbolji od svih postojećih socijalizama.

U svom dugom i bogatom političkom djelovanju Stipe Šuvar je rekao:

O TITU: „Po današnjim četnicima, iza odluka AVNOJ-a stoji ‘nekoliko protuva’. Sve bi tobože bilo u redu da je pobijedio Draža Mihailović, ‘prvi gerilac u Evropi’. Po današnjim ustašama, boljševik Tito ništa nije učinio za svoj narod, naprotiv, trpao ga je u novu ‘velikosrpsku tamnicu’. Premda je Tito odgovoran za neke evidentne greške i propuste u prošlosti, on ostaje i u našoj i u svjetskoj historiji velikan, prvi predsjednik jugoslavenske socijalističke republike pod kojim se ona tri i pol desetljeća uspješno razvijala i živjela u miru.“
(„Nedjeljna Borba“, Beograd, 1990.)

O SAMOUPRAVLJANJU: „U zapadnoj je Evropi na djelu razvijeni kapitalizam metropola, a ovdje je na djelu povratak na sirovi kapitalizam periferije. To je prva razlika. A druga je u tome što kod nas, pa i na cijelom istoku Evrope, ljudi masovno idu na ulicu, ostaju bez posla. I ničim nisu zaštićeni. A onda, mi smo ipak imali samoupravljanje. Može se danas reći da je ono umnogome bilo prazan hod i da je razočaralo veliku većinu ljudi, ali je sigurno i te kako ostavilo traga u njihovom pamćenju i vrlo će brzo zažaliti za samoupravljanjem. Naravno, ne u onom smislu da se vrati sve što je bilo, ali zasigurno u smislu da se ima utjecaj na radno mjesto, na sistem odlučivanja, na raspodjelu.“
(„Stav“, Novi Sad, 1991.)

O SUKOBU S MILOŠEVIĆEM: „A onoj politici koju je personalizirao Milošević suprotstavio sam se kada je počela ‘antibirokratska revolucija’, jer mi je postalo jasno da se više ne radi o ovakvom ili onakvom koketiranju sa srpskim nacionalizmom, već da se doista zaigralo na kartu tog nacionalizma. Bilo mi je jasno da to vodi rasturanju Jugoslavije i socijalizma, što se, na žalost, potvrdilo.“
(„Stav“, Novi Sad, 1991.)

O POPU I BOBU: „Što se tiče moje izjave da treba reći popu-pop, a bobu-bob, ja sam doista pred 20. sjednicu bio pripremio referat u kojem sam to i napisao, ali je taj referat Predsjedništvo CK SKJ odbacilo većinom glasova, s obrazloženjem da idem na razbijanje SKJ! Bio sam prisiljen pripremiti novu verziju referata ili dati ostavku… Mislio sam da još mogu ponešto učiniti u suprotstavljanju ‘antibirokratskoj revoluciji’, iako su mi pozicije bile oslabljene i time što me nije podržavalo ni vodstvo Hrvatske, naprotiv…“
(„Monitor“, Podgorica, 1994.)

O ILUZIJI KAPITALIZMA: „Nema zemlje na svijetu, meni bar nije poznato, u kojoj više od 15 posto stanovništva sebe može smatrati kapitalistima. U zemljama istočne Europe, kao i kod nas, kod 90 posto ljudi probudila se iluzija da će sada postati kapitalisti. Tako će biti neko vrijeme. Ljudi već shvaćaju da je velika većina naroda osuđena na dugotrajnu bijedu i siromaštvo u procesu tog novog konstituiranja kapitalizma.“
(„NIN“, Beograd, 1996.)

O NOVIM DRŽAVAMA BIVŠE JUGOSLAVIJE: „Društveni je proizvod negdje pao i na razinu iz oko 1960. godine, a posvuda je, osim u Sloveniji, još ispod razine iz 1989. godine. Uvelike je provedena deindustrijalizacija. Nazadovali su obrazovanje, zdravstvo, kultura i znanost. Broj nezaposlenih povećao se s oko 700.000 na više od tri milijuna. Broj penzionera više se nego udvostručio. Oko šest od oko 24 milijuna ljudi gladuje ili je polugladno.“
(„Ratovi na prostoru bivše Jugoslavije – uvod u globalizaciju ratova“, referat na okruglom stolu u Beogradu, 2001.)

O SUVERENOSTI EX-YU ZEMALJA: „Hrvati su bježali iz Jugoslavije, jer je tobože bila tvorevina srpskog hegemonizma, a Hrvatska, Slovenija i druge republike mogle su u Beogradu staviti veto na svaku saveznu odluku. Kada uđu u Europsku uniju, neka od njih neka pokuša staviti veto na nešto.“
(„Ekonomist“, Beograd, 2004.)

O SRP-u: „O svojoj programski suvremeno zamišljenoj Socijalističkoj radničkoj partiji Hrvatske – SRP , koja na izborima ne postiže značajnije rezultate, Stipe Šuvar u brojnim nastupima i tekstovima te razgovorima za medije je tvrdio da će njeno vrijeme tek doći kada se „izživi nacionalizam i na dnevni red dođu razvojna i socijalna pitanja“.

17. 2. 2025.

Socijalistička radnička partija Hrvatske