Izjava s kojom se u utorak obratio novinarima predsjednik uprave Uljanika, a koju su sredstva informiranja prenijela, u kojoj navodi da radnici koji ne dobivaju plaću pet mjeseci imaju veću efikasnost od onih likvidnijih, nešto je što, pored svega što se događa u zadnjih 30-ak godina, još nismo čuli. Ne znamo što je predsjednik uprave ovom izjavom htio poručiti radnicima i javnosti. Ako je htio istaknuti požrtvovnost, upornost i odanost radnika, koji pored svih nedaća ostaju u procesu proizvodnje, onda je to trebao učiniti na neki drugi način, upotrijebiti neke druge riječi. Ovako, na način kako je to učinjeno, ne možemo tumačiti drukčije nego kao demagogiju, sarkazam i bacanje soli na rane radnicima koji su na izmaku snage.
Da li to znači da smo na pragu otkrića nove formule za podizanje efikasnosti rezultata rada, da li su i uprava i vodeći kadar uopće voljni primijeniti taj novum i na sebe? Kao što vidimo, prikraćeni smo za odgovore na mnoga pitanja.
Sve to se dešava kad preostali radnici koji još nisu otišli od očaja ne znaju šta bi, kad neki, kako čujemo, prodaju i invalidska kolica kako bi preživjeli. Radnik koji pet mjeseci ne dobiva plaću, a koji nema nekog drugog bilo kakvog izvora opstanka, može biti samo pokojnik, već četiri mjeseca, jer se smatra na osnovu empirijskih pokazatelja da ljudski organizam bez hrane može opstati na životu oko 30-ak dana.
U Puli 28.. II. 2019.
Vladimir Kapuralin,
član Predsjedništva SRP-a