Problemi istarske željeznice, prisutni još od 1990-ih, odraz su šireg pitanja prioriteta u infrastrukturnom razvoju Hrvatske. Dok se veliki naglasak stavlja na projekte poput novih sustava naplate cestarina, proširenja prometnih mreža i ulaganja u željeznički sustav, postavlja se pitanje: služe li ti projekti prvenstveno potrebama privatnog kapitala i interesima elite, ili rješavaju temeljne javne potrebe, poput pristupačnog i jeftinog prijevoza za sve građane?
Gašenjem industrije u Istri, željeznički promet je sveden na minimum, dok su međunarodne veze dodatno otežane uvođenjem granice između Slovenije i Hrvatske. Najnovija najava Slovenije da od 2025. godine ukida liniju prema Puli znači da će Istra, u kontekstu željezničkih veza, postati izolirana od ostatka Europe. Sezonska linija, koja trenutno funkcionira pod Slovenskim željeznicama, više nema ekonomsko opravdanje, a pokušaji suradnje s Hrvatskim željeznicama nisu urodili plodom.
Iako je najavljeno ulaganje od 6 milijardi eura u željeznički sustav pozitivan korak, ostaje pitanje koliko su ti projekti usmjereni prema pravednom i učinkovitom rješavanju problema. Ako ulaganja favoriziraju industrijsku logistiku i bogate urbane centre, zanemarujući ruralne i siromašnije krajeve, mogu povećati nejednakost umjesto da je smanje. Planovi poput izgradnje tunela kroz Učku, koji se povlače već desetljećima, sve više izgledaju kao simbolična obećanja bez stvarne strategije, dok se zanemaruju konkretni problemi poput povezivanja Istre s ostatkom zemlje i svijeta.
Uvođenje novih sustava naplate cestarina dodatno prebacuje troškove na građane, dok oslanjanje na fondove Europske unije oblikuje infrastrukturno planiranje prema neoliberalnim prioritetima EU-a, gdje tržišna učinkovitost i integracija kapitala imaju prednost nad društvenim potrebama. Umjesto toga, razvoj prometne infrastrukture trebao bi se temeljiti na demokratski određenim prioritetima, uz uključivanje radnika u prometnom sektoru i šire javnosti u proces donošenja odluka.
Radnici i građani moraju biti aktivni sudionici u planiranju i provedbi prometnog razvoja kako bi se osiguralo da investicije odražavaju javne potrebe, a ne korporativne interese. Trenutni pristup, koji marginalizira radnike i centralizira kontrolu u rukama tehnokrata, produbljuje nepovjerenje i otuđuje ključne dionike. Planirana ulaganja u prometnu infrastrukturu predstavljaju priliku za modernizaciju, ali zahtijevaju veću transparentnost, pravednost i participaciju. Država bi trebala dati prioritet smanjenju nejednakosti, poboljšanju dostupnosti i osiguravanju da prometni sustav služi širem građanstvu. Bez ovih elemenata, postoji rizik da će se prometna infrastruktura razvijati u korist malobrojnih, dok će marginalizirani krajevi, poput Istre, ostati zapostavljeni.
23. 11. 2024.
Socijalistička radnička partija Hrvatske