Socijalistička radnička partija redovito izlazi na parlamentarne izbore, bez obzira na prognoze, šanse i prethodne rezultate, jer političku borbu za socijalizam ne doživljava kao kratkoročno ulaganje, već ponajprije kao dio dugotrajnog političkog procesa u kojem se razvijaju različiti oblici konkretne političke i socijalne borbe za historijske interese rada i emancipaciju svih društvenih slojeva, vršeći permanentni pritisak na uporni proces ispiranja mozga od strane ideologije nacionalizma, neoliberalizma i zagovornika antikomunizma uz snažno sudjelovanje političke religije, što od radničkih partija traži upornost, dosljednost i stalnu prisutnost među radnicima i biračima.
Kapitalizam je sustav koji počiva na neravnopravnosti, podčinjenosti, ugnjetavanju i diskriminaciji, nije u stanju razriješiti duboke društvene proturječnosti te neminovno dovodi čovjeka u poziciju da se bori za opstanak. Klasna svijest je brana koja može spriječiti da pritom ne preuzme neku nacionalističku matricu otpora i tako bude iskorišten od strane kapitala. Ukoliko ona dakle ne izostane, organizirani otpor bit će radnički i usmjeren na eliminiranje najamnog odnosa, vodit će različitim vidovima pobuna, štrajkova pa, u konačnici, moguće i do revolucionarnih prevrata, što ovisi o stupnju i dinamici eksploatacije rada, umrtvljenja proizvodnih kapaciteta, opće socijalne i ekološke destruktivnosti te radničkog organiziranja nasuprot tim procesima. Radnički pokret će kroz takve momente sasvim sigurno stjecati nužna i vrijedna iskustva te početi jačati front političkih institucija ljevice, čemu će SRP stalno doprinositi i zato smo i ovoga puta istaknuli svoje liste kandidata.
Socijalistička radnička partija, kao jedina stranka autentične ljevice u Hrvatskoj, zalaže se za demokratski socijalizam samoupravnog tipa, izražava najoštriju kritiku svim građanskim strankama zbog nametnutog izrabljivačkog kapitalističkog sustava kojim se provodi diktatura kapitala, nečijeg privatnog interesa nad društvenim, privilegirane manjine nad eksploatiranom većinom! SRP se zalaže za fundamentalne društvene vrijednosti kao što su ekonomska, socijalna i politička demokracija po onoj „Nema demokracije bez socijalizma, ni socijalizma bez demokracije“, za slobodu, humanizam, ljudsku solidarnost i socijalnu pravdu te socijalizam budućnosti koji mora biti efikasan, demokratski i emancipacijski. U mjeri u kojoj se do sada potlačene grupe budu oslobađale i postajale društveno svjesne, mijenjat će se i slika koju imaju o socijalizmu i očekivanja koja se sa njima povezuju – pokret za socijalizam je mjesto borbe, ali i mjesto kreativnosti, radoznalosti i otkrića!
SRP polazi od toga da su bitne karakteristike čovjeka: jednakost, osobno dostojanstvo, pravda i solidarnost!
Klasična kontrarevolucija, koja je nazvana tranzicijom iz socijalističkog društva, dovela je do antidemokratske degeneracije političkog sistema u cjelini, socijalizam je zamijenjen u ekonomiji i socijalnoj sferi vulgarnim kapitalizmom neoliberalnog tipa, u političkom domenu partitokracijom, a u Hrvatskoj počiva na uklanjanju svih pravila i propisa koji ometaju akumulaciju kapitala, prodaji svih vlasništva koje se temelje na ekstra profitu, radikalnom rezanju subvencioniranja javne potrošnje i dr.
Tranzicija, donoseći ropstvo velikom broju građana, provedena je kriminalnom i nekontroliranom pretvorbom i privatizacijom društvenog vlasništva, uz nelegalno razvlaštenje pravih vlasnika – radnika i njihove beskrupulozne eksploatacije, jer je nacionalistička svijest prevladala klasnu, što je rezultiralo neodgovornom i pogubnom rasprodajom kapitalnih nacionalnih resursa, totalnim uništenjem proizvođačke industrije i poljoprivrede, zatvaranjem mnogobrojnih radnih mjesta s teškim posljedicama stvaranja armije nezaposlenih, blokiranih i ovršenih građana te umirovljenje brojnih radno sposobnih. Sve to je kulminiralo porastom egzistencijalnih problema kao posljedica dugogodišnje ekonomske, socijalne i političke krize, a što se ogleda u rastućem siromaštvu, realnoj i prikrivenoj nezaposlenosti, socijalnoj, osobnoj i egzistencijalnoj nesigurnosti, rastu društvenih nejednakosti, pojačanoj eksploataciji, poremećaju demografskih procesa, rastu sistemskih devijacija i organiziranog kriminala, nepostojanje cjelovitog projekta društvenih promjena i razvoja – uzroci su koji su Hrvatsku doveli na rub opstojnosti. Za sve to, država negira svoju moralnu odgovornost za društvenu, političku, ekonomsku i tehnološku katastrofu na što je pritom izostala konkretna borba radničke klase i građana vođenih klasnim interesom. Napadač je u tim okolnostima imao premoć, razvijenu svijest o svojim interesima, i asistenciju svjetskog kapitala pa je ovladavanje resursima društva od strane privatnih korporacija i snaga pod njihovom izravnom i neizravnom kontrolom provedeno relativno brzo i korjenito, ali ostaje pitanje bi li tako bilo i da nije bilo ratnih događanja u nacionalističkoj režiji, što je istovjetno pitanju koliko je i taj rat bio u funkciji te i takve tranzicije. Kako bilo, smanjena su mnoga stečena prava (moralna, etička, kulturna), narod je pretvoren u sirotinju, a radnici u roblje, čime je egzistencija mnogih obitelji dovedena u pitanje i što navodi mnoge mlade da masovno napuštaju domovinu.
I zato je kristalno jasno: nema tog ‘nacionalnog oslobođenja’ koje može čovjeku donijeti slobodu u bilo kojem nacionalnom okviru ako ga porobljava kao radnika, kao građanina!
Događaji zadnjih decenija, od kada zapravo i traje ova društvena i privredna kriza uzrokovana promjenom sustava i od kad je hrvatska društvena mreža isprepletena korupcijom u svim segmentima i nivoima društva, čiji su glavni nositelji politička elita inkorporirana u svim institucijama društva i koji potvrđuju da je svako korumpirano društvo zapravo negacija prava i pravde, još uvijek ne generiraju kritičku „pobunu savjesti“. Stoga i ne čudi izostanak zastupnika autentične lijeve provenijencije u predstavničkim tijelima vlasti, kao i otvorena podrška ili snažniji politički klasno orijentirani angažman građana, sindikata i svih obespravljenih! No, s druge strane, to ukazuje na mogućnost da SRP bude izbor kada više „ne bude drugoga izbora“ i kada vlast i društvene institucije skrojene po volji vladajućih, u očima prevarenih građana potpuno izgube svoju svrhu, a parlamentarni izborni igrokaz se počne naširoko doživljavati kao iracionalno ponašanje, svojevrsni „parlamentarni kretenizam“. To je faza u kojoj će većina građana prepoznati da je ovakva parlamentarna demokracija lažna i da je za punu demokraciju potrebno izboriti prije svega ekonomsku demokraciju, a to znači opredijeliti se za borbu za radno mjesto, za vlast nad tvornicom, za vlast radnih ljudi u društvu – za socijalizam!
Svjesni svega toga pa i činjenice da se u aktualnom izbornom trenutku radi o svojevrsnoj „olimpijadi laganja“ koju ignoriramo, kao i diskriminatorne suštine izborne igre i neravnopravnosti političkih takmaca, jer se parlamentarne stranke financiraju golemim novcem iz budžeta, a ostale iz članarine i skromnih priloga (SRP ovu zemlju u 19 godina postojanja nije koštao niti jedne jedine lipe), ipak izlazimo samostalno na izbore i pozivamo radnike i građane da nam se u tome pridruže.
SRP nudi izborni program pod zajedničkim nazivom „Za kapitalističke probleme – socijalistička rješenja!“
Glas za SRP je glas za humanizaciju društva, a osnovne strateške smjernice socijalističke reforme su (u fragmentima):
– PODRUŠTVLJAVANJE privrednih subjekata, afirmacija rada i prednost stvaranja uvjeta za radno angažiranje, zapošljavanje i socijalnu sigurnost te pristojan, uljudan i dostojan život od rada – pluralizam vlasništva s težištem na društveno i samoupravno, a dok se nema mogućnosti za takvu intervenciju, pretpostavljamo zalaganje za automatsko uvođenje samoupravljanja u privatnim tvrtkama koje dođu pred stečaj ili likvidaciju; puna zaposlenost, ekonomska demokracija, ekonomija brzog razvoja; mjere razvojne i ekonomske politike koju bi pomoglo ponovno osnivanje Zavoda za ekonomsko planiranje; donošenje Strategije razvoja na izvoznoj orijentaciji uz kontrolirani uvoz; osnivanje poduzeća s društvenim oblikom vlasništva; izmjene ZOR-a kojim se vraćaju oduzeta radnička prava, a polazi od radnika kojima se osiguravaju optimalni uvjeti rada te pravedna i racionalna raspodjela dohotka u funkciji poticanja proizvodnje, izvoza, otvaranja novih radnih mjesta, sniženje PDV-a i ukidanje parafiskalnih nameta, podizanje životnog standarda, zaustavljanje egzodusa mladih,
– NEZAPOSLENOST neće biti riješena nikakvom fleksibilizacijom tržišta rada, pogodnostima za poslodavce i investitore, smanjenjem plaća i radničkih prava izmjenama ZOR-a jer poslodavcima stanje potražnje sve većeg broja radnika na smanjeni broj radnih mjesta trajno odgovara. Mi se moramo osloniti na jedini resurs s kojim raspolažemo, a to je upravo – rad; smanjenje nezaposlenosti ekonomijom brzog razvoja, samoupravnim mehanizmima i smanjenjem broja radnih sati. Kapitalizam ne može preživjeti bez radničke klase dok radnička klasa može bez kapitalizma, što je kao vlasnik sredstava za proizvodnju u socijalizmu i dokazala
– UKIDANJE pretvorbe i privatizacije, sankcioniranje pljačke društvene imovine i ratnog profiterstva (Ustav RH čl. 31. o nezastarijevanju kaznenog djela), zaustaviti rasprodaju poduzeća, zemlje, oranica, vode i imovine
– NACIONALIZACIJA svih kapitalnih resursa: banke, telekomunikacije, naftna i farmaceutska industrija, elektroprivreda, željeznice,
– INTERNI STAMBENI FONDOVI poticani u poduzećima izdvajanjem dijela bruto dobiti za stanove zaposlenih,
– POREZ NA PROMET, kao najvažniji element porezne politike, koji bi se, umjesto PDV-a, naplaćivao porezni prihod samo nakon ostvarenih transakcija (gotovinsko načelo), a ne po obračunskom načelu,
– PROMJENA administrativno-teritorijalnog uređenja, odnosno ukidanje županija, te stvarna decentralizacija vlasti prema općinama s neposrednim oblicima odlučivanja građana – najviše 150 općina i 5 regija,
– BESPLATNO zdravstvo i školstvo sa solidarnim financiranjem zdravstvene zaštite i obrazovanja, protiv privatizacije zdravstva te za uvođenje kurikularne reforme,
– SOLIDARNI sistem financiranja mirovina i povoljniji uvjeti za starosnu mirovinu, muškarci s navršenih 60 god. života, žene s 55 god. i s 80% prosječne plaće za punu mirovinu; za ljude bez radnog staža osigurana državna mirovina od 65. god. života te za smanjenje saborskih plaća i ukidanje povlaštenih saborskih mirovina,
– SISTEMSKU ZAŠTITU prirodne i društvene sredine (kulturno nasljeđe, zemlja, vode, šume, more) kao općeg dobra od nasrtaja privatnog kapitala,
– ZAVNOHOVSKU, antifašističku, otvorenu i demokratsku Hrvatsku svih svojih građana bez bilo kojeg oblika diskriminacije po nacionalnoj opredijeljenosti, vjerskoj pripadnosti, spolnoj orijentaciji i dr.
– PUNO poštivanje principa odvojenosti crkve od države, obavezno uklanjanje vjeronauka iz školskog i predškolskog sustava te sakralnih obilježja iz javnih ustanova. Revizija ugovora s Vatikanom uz drastično smanjenje financiranja iz budžeta (u korist socijale, obrazovanja, djece s posebnim potrebama, demografske obnove …), javni prikaz prihoda i rashoda, oporezivanje crkvenih prihoda,
– ŠIROKA mogućnost civilnog organiziranja kao naročitog izraza izravne demokracije i društvenog djelovanja uz neposrednu kontrolu medija od strane građana.
– EKONOMSKE integracije sa sebi ravnima (zemlje regije i trećeg svijeta), a za izlazak smo iz EU i raskid sramnog ugovora s NATO savezom.
U vanjskoj politici za razoružanje i nesvrstanost te politiku mirne koegzistencije među narodima.
Podsjećamo još jednom radnike dalmatinskih tvrtki, onih koje su opljačkane i izbrisane, s uništenih preko 70.000 radnih mjesta u Dalmaciji, poput nekadašnje Dalme, Mesoprometa, Jugoplastike, Ribnjak na Pantani, Dalmacijabilja, Kaštelanske rivijere, Brodospas-rezalište, Termofriza, Elektrona, Dalmastroja, Jugovinila, Koteksa, Jadrantekstila, Jadrantransa, Jadroribilov, Salona coopa, Salonit Vranjic, Tehnogradnje, Melioracije, Ilova, GP Rad, viške tvornice Neptun i tvornice ferolegura Dalmacija Dugi Rat, sinjske Dalmatinke i Cetinjke Trilj i mnogo drugih, zatim stečajne i privatizacijske tragedije Dalmacijavina, Brodosplita, Željezare Split, Uzora, Imote, Pomgrada, Konstruktora, Montera, gotovo sva radnička odmarališta tvornica i ustanova iz cijele Jugoslavije, od njih 680 s 80.000 ležaja danas nema ni jednog… Ili neke od 50-tak uništenih tvrtki u Zadru poput Vlado Bagat, Vinil-plastika, Boris Kidrić, Tvornica duhana, Poljoprivredno dobro Bokanjac, Autotransport Zadar, Elektronika, GP Zadar, GP Jadran, Trio Obrovac, Otočanka i dr., a u riječkom području je uništeno oko 30.000 radnih mjesta poput Jadrolinije, Rikard Benčić, Vulkan, Torpedo, Tvornica konopa, Brodomaterijal, GP Primorje (s 9.000 zaposlenih), a šibenskoj okolici nestali TLM, TVIK, TEF… nestao je u Metkoviću trgovački div Razvitak, Naronaplast, Metkovka, Mehanika pa PIK Neretva iz Opuzena, na otoku Korčuli brodogradilište Inkobrod i Tvornica ribljih konzervi Jadranka iz Vele Luke i tako redom širom Dalmacije i cijele Hrvatske, gdje za potpuni spisak svih uništenih firmi ne bi bilo dovoljno ni deset stranica papira! Ovo je jedinstveni, i u svijetu još nezabilježeni, stupanj uništavanja osnovne supstance i pretpostavke života građana ove zemlje – rada i radnog mjesta, egzistencije ljudi i njihovih obitelji, uništavanje beskrajne društvene vrijednosti nastale vrijednim rukama radnika kroz gotovo pola stoljeća socijalističke izgradnje, što graniči s najgorim zločinom prema čovjeku, za što su odgovorni trebali davno snositi oštre i pravedne sankcije! I namjesto da su u zatvoru, vaši krvnici su vašom voljom u Saboru!
Želite živjeti bolje? Ne, to jednostavno nije moguće dok ovakvima koji su vam sve uništili dajete iznova potporu, jer vas još uvijek, vašom voljom, drže kao najamne radnike u kavezima sitnih trgovačkih i turističko-uslužnih obrta i poduzeća, kao potplaćene i ignorirane prosvjetne i zdravstvene radnike, kao i sve naše sugrađane koji žive od svoga rada pa im postojeća politička oligarhija, dovoljna samoj sebi, nudi sve lošiji život nedostojan čovjeka po čemu smo gotovo na samom dnu Evrope.
Loša perspektiva nam se kreira ako umjesto vlastitog angažmana i odluke da biramo socijalističke zastupnike nastavimo koketirati s tzv. alternativom kapitalističke „desnice“ i „ljevice“, sa svima „nezavisnima“ u vakuumu političke naivnosti između ovih umjetnih polova koji služe da održe iluziju demokratičnosti.
Zaokret na bolje se može ostvariti relativno jednostavno i brzo dok se još uvijek jedna skupina savjesnih građana okuplja pod zastavom humanijeg društva – socijalizma – i ističe svoje liste kandidata, među kojima je i zlatni olimpijski šampion Nikolaj Pešalov! Na ovim izborima, kao i godinama do sada, SRP nudi mogućnost stvarnog izbora kao jedini koji nudi korjenite promjene. Konačni uspjeh ili neuspjeh izbora bit će uspjeh ili neuspjeh radnika i građana koji su birali, a ne SRP-a kao političke opcije. To je već svima jasno.
Upozoravamo na rastuću opasnost fašizacije društva, s agresivnom revizijom povijesti, uzrokovanu socijalnim pritiscima u dugotrajnoj krizi u kojoj se konzervativne snage obračunavaju s antifašizmom ne bi li se zaštitili od komunističke ideologije kao njezinog autentičnog i dokazanog nositelja na ovim prostorima i – smrtnog neprijatelja kapitalizma. Sve je otvoreniji marš desničara kroz institucije i na ulicama, sljedbenika poraženih političkih snaga u 2. svj. ratu. Svjedočimo podizanju spomenika ratnim zločincima i osuđenim međunarodnim teroristima; otvorenom ustašovanju ministara i članova vlade; iznimnoj naklonosti i podršci jednog dijela katoličke crkve, koja s oltara uporno politizira i sugerira vjernicima izbor politički podobnih, podižući bjesomučnu antikomunističku histeriju napadima na sve progresivne i istinski demokratske snage, čemu se sve snažnije priključuje i „predsjednica svih građana Hrvatske“! Nedopustivo je da reviziju povijesti provode i suci koji žale za lustracijom, a spremni su kriminalizirati i sve one koji dovode u pitanje suštinu domovinskog rata. Jačaju konzervativni pokreti koji bi da arbitriraju o najznačajnijim pitanjima života i sve ovo s jedne strane, a s druge im pariraju lažni ljevičari koji se danas hvale javno da im je rodbina bila u ustašama dokazujući kako im ta ikonografija i nije tako odbojna radi šake glasova u borbi za vlast kako bi zapravo nastavili služiti ne narodu, već stvarnim vlasnicima Hrvatske – bankama, upravama korporacija i evropskim institucijama. Stoga je iznimno važno jačati lijeve i progresivne socijalističke snage lišene takvih mjerila, što bi glasom za SRP i uradili, jer su životni interesi radnih ljudi i građana naše jedino programsko određenje.
Zato, svemu tome recite – DOSTA! Ne mijenjajte političare po onoj narodnoj „Neka sjaši Kurta da uzjaši Murta“ nego mijenjajte politiku!
SRP SPLIT