Socijalizam je jedan od najkontroverznijih termina u suvremenoj nauci, ali i u širem javnom komuniciranju. Mnoštvo različitih shvaćanja socijalizma rezultat je različitih vrijednosnih sudova, prihvaćanja ili odbijanja ovakvog projekta postkapitalističkog društva, ali i velikih razlika u shvaćanjima kakva bi trebala da bude ova nova društvena zajednica.

Što se podrazumijeva pod socijalizmom u suvremenoj literaturi?

a) globalni projekt, koncept novog, postkapitalističkog društva čije su glavne karakteristike: podruštvljavanje sredstava za proizvodnju i ukidanje najamnog rada ;

b) prva faza prelaska iz klasnog u besklasno društvo, iz kapitalizma u komunizam – socijalizam je  društvo prelaznog tipa;

c) skup ideja u kojima se izlažu društveni osnovi i izvori, izgledi i konstitutivni činioci novog, socijalističkog društva, što uključuje sistem vrijednosti i institucionalno širenje kao i programske ciljeve socijalističkih snaga;

d) socijalistička ostvarenja koja se često svode na društvenu stvarnost zemalja gdje su na vlasti (bile) komunističke partije;

e) cjelinu socijalističkog fenomena, što znači da se podrazumijeva ne samo različite ideje (teorijski projekti) nego i sve organizirane socijalističke snage kao i socijalistička ostvarenja;

O nekim različitim idejno–političkim polazištima o socijalizmu

– gledište, prema kome se socijalizam svodi na težnju da se ostvari veća ili puna društvena  jednakost;

– stanovište da je u socijalizmu najvažnije pitanje raspodjele – u odnosu na kapitalizam (Marks je ovo stanovište označio kao „vulgarni socijalizam“);

– stanovište koje polazi od toga da su najvažnije odrednice socijalizma sadržane u nekim bitnim etičkim  postulatima;

– suština socijalizma je u projektu nove ekonomske organizacije društva – ukidanje privatne svojine nad sredstvima za proizvodnju, prevladavanje zakona tržišne ekonomije i robne proizvodnje, planiranje i centralno usmjeravanje proizvodnje;

– suštinu socijalizma određuju dvije komponente – podruštvljavanje (u stvari podržavljenje) sredstava za proizvodnju  i vlast komunističke partije.

Kritičkom analizom navedenih stajališta može se ustvrditi da su nepotpuna i jednostrana zato što je socijalizam suviše složen društveni koncept i projekt da bi se mogao svesti na bilo koju ili bilo kakvu jednodimenzionalnu odredbu.

Glavne  komponente shvaćanja socijalizma u krugovima tradicionalne ljevice

– socijalizam nastaje u krilu kapitalizma i javlja se kao odgovor na probleme i protivrječnosti koje obilježavaju nastanak i razvoj kapitalističkog načina proizvodnje i društva u cjelini;

– promjena načina proizvodnje je osnovni smisao i sadržaj socijalističkog preobražaja duštvenih odnosa koji se ostvaraju u procesu proizvodnje.

Dok neposredni proizvođači i drugi radni ljudi ne ovladaju sredstvima i rezultatima rada, nisu ostvareni glavni sadržaji socijalizma. Historijski zadatak socijalizma, te u tom smislu njegova suština i sadržaj, klasno je oslobođenje najamnih radnika, što podrazumijeva prevladavanje uvjeta i odnosa najamnog rada.

Stalna borba za prevazilaženje otuđenosti suštinsko je obilježje, mjerilo i kriterijum procesa socijalističkog preobražaja. Zato je socijalizam duboko humanistički i demokratski koncept društva.

Humanizam, demokracija, solidarnost i ljudske slobode su fundamentalne odrednice socijalizma. Socijalizam podrazumijeva temeljite promjene ne samo u sferi ekonomije i politike već i u oblasti morala i kulture.

• Socijalizam je prema marksističkom shvaćanju društvo prelaznog tipa, pošto ispunjava historijsko razdoblje prelaza iz klasnog u besklasno društvo  – komunizam.
• Socijalizam je specifični samosvojan tip društvenog uređenja koji posjeduje svoj posebni historijski identitet.

Socijalistički preobražaj je društveni proces u kome se stalno sukobljavaju elementi starog, u nastojanju da se u novim oblicima socijalizam reproducira, i novog, koje traži puteve i oblike tog ostvarenja. Ovaj teorijski koncept socijalizma pretpostavlja značajne promjene u oblasti ekonomije. Osnovni motiv privredne djelatnosti treba da bude zadovoljavanje ljudskih potreba, a ne profit; ostvareni društveni proizvod treba da se raspodjeljuje u skladu s radnim doprinosom svakog pojedinca (raspodjela prema radu ); u političkom sistemu socijalistička država treba da ima specifičnu težinu. U početnim fazama ona može da bude značajni instrument učvršćivanja vlasti nove vladajuće klase i novog političkog i društvenog poretka u cjelini. S razvojem i konsolidiranjem novog društva, uloga države se sužava, ona treba da ustupa mjesto neposrednoj vlasti i slobodno organiziranih proizvođača i svih drugih radnih ljudi ( marksistički pristup).

U mjeri širenja utjecaja i razvoja socijalizma, sve je više razlike u interpretaciji ideja, organiziranju i orijentaciji socijalističkih pokreta, i ponajviše, u putevima, oblicima i sadržajima borbe za novo društvo. Razvoj socijalizma neprestano prate i obilježavaju unutarnja podjela, pa i sukobi.

Uvijek su dolazili do izražaja podjele između manje i više radikalnih grupa i orijentacija, između socijalističke ljevice i desnice  – odnosno komunista i socijaldemokrata.

Izuzetno značajnu ulogu u nastanku i prvim fazama razvoja modernog socijalizma imali su Marx i Engels. Dvije su najvažnije dimenzije njihovog doprinosa razvoju modernog socijalizma: s jedne strane, oni su imali značajnu ulogu u oblikovanju teorijskih osnova novog društva, pokazali su, a nastojali i da dokažu, da izvori projektovanih revolucionarnih promjena nisu u lijepim zamislima, već u stvarnim problemima i protivrječnostima tada postojećeg klasnog društva, s druge strane, imali su vrlo značajnu ulogu u oblikovanju, formiranju i razvoju prvih socijalistički opredjeljenih radničkih partija i nekih drugih sličnih organizacija.

Kritičkom analizom kapitalističkog načina proizvodnje oni otkrivaju neke od osnovnih zakonitosti njegovog razvoja, njegove unutarnje protivrječnosti, ali i neke opće zakone društvenog razvoja.

Cjelina njihovog pogleda na postojeće klasno društvo, socijalnu revoluciju i novo društvo često se označava kao naučni socijalizam.

Doprinos Marxa i Engelsa razvoju koncepta modernog društva:

a)      krupan doprinos dubljem i potpunijem sagledavanju osnovnih tendencija  – zakonitosti u razvoju društva, uzdrmali su tada izraženo gledište da je kapitalizam jedino i najbolje mogućno rješenje svih društvenih problema; razotkrili su društvene probleme i protivurječnosti koje mogu da budu objektivni izvori i osnova socijalizma;

b)      historijski značaj imalo je otkriće radničke klase kao subjekta revolucionarne promjene društva “…oslobođenje radničke klase mora biti djelo same radničke klase“ (MED, t. 28, str.360);

c)      krupan je njihov doprinos izgradnji samostalne radničke klasne organizacije “…proletarijat može djelovati kao klasa, samo ako se i sam organizira u posebnu političku partiju“, “…to je potrebno da bi se osigurala pobjeda socijalne revolucije i njenog krajnjeg cilja – ukidanje klasa“ (MED, t.29, str.124 );

d)     oni se nisu upuštali u „maštanje“o budućem društvu, nisu formulirali detaljne i razrađene projekte takvog društva, ali su ipak ukazivali na neke njegove ključne pretpostavke, kriterije i komponente, tvrdeći da ne može biti jednostavnog skoka iz „carstva nužnosti u carstvo slobode“, da je neizbježan prelazni period.

Da li je i koliko socijalizam prodro u sferu društvenih odnosa i koliko se pretočio u društvenu praksu?

Prvo gledište – polazi od stava da socijalizam još nije nigdje uspio da se pretoči u društvenu stvarnost, da ga nigdje nema u praksi društvenog življenja. Za društvene sisteme u zemljama koje su bile označavane kao socijalističke, isticano je da su one samo jedan novi oblik klasnog, eksploatatorskog društva.

Drugo gledište  – zastupali su autori koji su tvrdili da je socijalizam na jedan ili drugi način prodro u sve važnije dijelove svijeta, uključujući i razvijene kapitalističke zemlje, i da je stoga postao ključna komponenta i odrednica društvene stvarnosti suvremenog svijeta.

Treće gledište – svodilo se na tezu da socijalizma ima u praksi društvenih odnosa samo u zemljama u kojima su na vlasti (odnosno do skoro bile na vlasti ) komunističke partije.

Četvrto gledište  – ističe da su elementi novog društva, elementi socijalizma, na jedan ili drugi način, počeli da prodiru u društvenu stvarnost u mnogim dijelovima svijeta, tj.da se ne mogu reducirati  na socijalističke zemlje.

Elemenata socijalizma u društvenoj praksi bilo je, a djelom ih ima još, u mnogim dijelovima današnjeg svijeta. Kada se o ovome govori, potrebno je imati u vidu činjenicu da do skoro široko prihvaćene podjela svijeta na „socijalističke“ i „komunističke zemlje“ nikad nije u cjelini odražavalo pravo stanje stvari, pravu sliku društvene stvarnosti.

U socijalističkim zemljama nije bilo sve socijalističko, ali isto tako ni u kapitalističkim zemljama nije sve kapitalističko. Dok su u stvarnosti prvih bili zastupljeni mnogi elementi ranijeg klasnog društva, naročito slabije razvijenih kapitalistički zemalja, u stvarnost druge grupe zemalja već desetljećima  postoje i neke važne komponente socijalizma.

O nekim dostignućima socijalizma

Rast socijalizma, od njegovih začetaka sve do sredine osamdesetih godina XX. vijeka, bio je impresivan. I pored povremenih, uglavnom kratkoročnih zastoja, kriznih trenutaka i padova, dugoročni trend bio je, nema sumnje, pozitivan. Socijalističke ideje su tokom XX. vijeka osvojile prostor koje nikad ranije nisu imale, ali ni danas nema ni jedna svjetovna ideja. Organizirane socijalističke snage dobile su razmjere i značaj koji su, isto tako, bez premca  u historiji ljudskog roda.

Nikad ranije zagovornici jednog projekta nisu predstavljali tako krupnu i ozbiljnu snagu. Nekoliko stotina političkih partija opredijeljenih, na jedan ili drugi način, za socijalizam, okupljale su sve do skoro u svojim redovima više od  sto miliona ljudi. Radnički sindikati, vrlo često tijesno povezani sa partijama socijalističke orijentacije, okupljali su u svojim redovima više od tri stotine miliona.

Kriza socijalizma XX. vijeka

Krajem sedamdesetih i tokom osamdesetih godina, u razvoju socijalizma počinju da dolaze do izražaja sve ozbiljniji problemi, veoma nepovoljni involutivni trendovi. Socijalističke snage ne uspijevaju da riješe probleme. Gotovo preko noći srušeni su, odnosno raspali se, sistemi koje su stvorile i vodile komunističke partije. Svijet je u to vrijeme doživio najdramatičnije društvene i političke lomove u novijoj historiji ljudskog roda. Socijalistički sistemi su zbrisani preko noći i poraženi su i odbačeni u svim europskim zemljama. Krizne tendencije nisu zaobišle ni drugu najvažniju grupaciju socijalističkih snaga –socijaldemokratsku. Posljednjih godina su sve više stavljene pod znak pitanja ključne komponente politike društvenih reformi koje su dovele do uspostavljanja mehanizma države blagostanja, s kojima se poistovjećuje politički i programski identitet ovih partija. Reforme su sve više osporavane od raznih konzervativnih snaga (neoliberalizma i nove desnice ).

Kao sintetički izraz ovih kriznih trendova može se navesti činjenica da je sama ideja socijalizma u posljednje vrijeme izgubila dosta od svog kredibiliteta pa, u skladu s tim, i dosta podrške . Sve su češća, čak i u segmentima današnje ljevice, razmišljanja o mogućnosti, odnosno realnost socijalističke ideje. Razne desničarske ideje su u veoma snažnom usponu, naročito one koje se javljaju u obliku neoliberalizma, neokonzervatizma i tzv. „nove desnice“. Duboko su usvojena mišljenja da ono što se dešava sa socijalizmom širom svijeta tokom posljednjih desetljeća nije kriza, već njegov kraj. U tom smislu se javljaju i teze o „kraju historije“ kojima se želi reći da ono što danas postoji kao oblik društvene organizacije i sistemsko rješenje u razvijenim zapadnim zemljama predstavlja posljednju stepenicu u dosadašnjem, tisućama godina dugom traganju čovjeka za  „boljim“ ( Fukujama – Kraj historije, Sumer 1989. god.).

Navedene procjene su po mom mišljenju u velikoj mjeri pogrešne, naučno neodržive. Dramatični događaji krajem osamdesetih godina prošlog vijeka su slom, ali to ne mora značiti  i kraj svakog socijalizma, kraj svakog nastojanja čovjeka da oblikuje i afirmira nove oblike društvene organizacije, pa da se u tom smislu izbori za odgovarajuće društvene promjene.

Argumenti u prilog ove procjene:

Prvo – sasvim su  neuvjerljive procjene da sistem koji postoji u razvijenim zapadnim zemljama označava „kraj historije“, tj. da je dovršen i savršen, da se ljudi u tim sredinama ne suočavaju s vrlo ozbiljnim problemima koji rađaju odgovarajuće socijalne sukobe (kriza kapitalizma i financijskog kapitala, rapidni pad standarda, porast broja nezaposlenih – naročito mladih, itd.). Ti sukobi u porastu su i teško će biti uklonjeni.

Drugo – potrebno je neprekidno imati na umu historijsko iskustvo koje govori o tome da ekonomski i društveni razvoj uvijek otvaraju nove probleme i društvene konflikte. Rješavanjem postojećih problema otvara se prostor za izlazak na političku scenu novih problema.

Treće – suvremeni svijet se danas suočava s krajnje ozbiljnim problemima očuvanja najosnovnijih pretpostavki daljnjeg opstanka čovjeka (ekološka katastrofa). Ovi problemi mogu uskoro da dobiju razmjere koje će u velikoj mjeri potisnuti u drugi plan, bezmalo, sve ostale.

Slične posljedice mogu da imaju i takvi problemi kao što je dramatičan rast raskoraka između razvijenih i nerazvijenih zemalja, kao i rapidno smanjenje nekih značajnih prirodnih resursa. Danas je gotovo neosporno da se ti i slični problemi ne mogu uspješno rješavati ako profiti i tržište budu jedini regulativni mehanizmi društvene reprodukcije.

Uspješno rješavanje navedenih  problema tražit će dosta, a u nekim aspektima i vrlo krupne promjene, ne samo u sferi društvene organizacije, već i u sistemu vrijednosti.

Nužni pravci kretanja

Nove društvene okolnosti stavljaju socijalističke snage širom svijeta pred dosad najveći i najteži historijski ispit. Ovo stoga što budućnost socijalizma kao realne i izgledne društvene alternative presudno zavisi od toga koliko će ove snage biti spremne i sposobne da se oslobode velikog djela svog teorijskog i političkog nasljedstva i oblikuju i afirmiraju jedan stvarno novi projekt društva postkapitalističke alternative. Došlo je vrijeme krajnje ozbiljnog kritičkog  preispitivanja koje treba da donese oslobođenje socijalizma ne samo od nekih očiglednih promašaja teorije i prakse realsocijalizma, već, isto tako, i nekih bitnih programskih postulata koji nisu izdržali test historije. U tom smislu, socijalizam mora da se oslobodi svojih prenaglašenih kolektivističkih konotacija; on mora da stvori više prostora za stvaralački individualizam; mora se osloboditi zablude da  novo društvo pretpostavlja potpuno ukidanje privatne svojine, poduzetništva i tržišta.

U koncipiranju novog socijalizma, težište mora da bude na takvim fundamentalnim vrijednostima kao što su: demokracija, sloboda, humanizam (egalitarizam), ljudska solidarnost i socijalna pravda. Umjesto na jednakosti naglasak bi trebalo da bude na jednakim mogućnostima.

Vrijeme koje dolazi uskoro će pokazati koliko će biti sposobnosti i spremnosti da se obavi ovaj historijski zadatak, dok se oblikuje i afirmira jedan bitno izmijenjeni, novi koncept i projekat socijalizma.

Doc. dr. Pavle Vukčević

Dr. disertacija „Ostvarivanje samoupravljanja u privrednim organizacijama splitskke regije„

Empirijska istraživanja u trajanju od četiri godine,

Disertacija obranjena 04. 01. 1991. god.