U razdoblju između 30. 10. i 1. 11. 2015., uspješno je održan u Istanbulu u Turskoj, u organizaciji Komunističke Partije Turske (TKP), 17. Međunarodni susret Komunističkih i Radničkih partija.
Na skupu bili su prisutni predstavnici sljedećih partija: Alžirska Partija za Demokraciju i Socijalizam, KP Argentine, KP Azerbajdžana, Radnička Partija Bangladeša, Radnička Partija Belgije, Brazilska KP, KP Brazila, KP Velike Britanije, KP Bugarske, KP Kanade, KP Kine, KP Kube, AKEL Cipar, KP Češke i Moravske, KP u Danskoj, KP Danske, KP Finske, Francuska KP, KP Makedonije, Ujedinjena KP Gruzije, Njemačka KP, KP Grčke, Mađarska Radnička Partija, KP Indije, KP Indije (Marksisti), Tudeh Partija Irana, Iračka KP, KP Iračkog Kurdistana, KP Irske, Radnička Partija Irske, KP Izraela, KP Kazahstana, Laoska Narodna Revolucionarna Partija, KP Libanona, Socijalistički Narodni Front Litve, KP Malte, KP Meksika, Nova KP Holandije, KP Norveške, Palestinska KP, Palestinska Narodna Partija, Portugalska KP, KP Ruske Federacije, Ruska Komunistička Radnička Partija, KP Sovjetskog Saveza, Komunisti Srbije, Južnoafrička KP, KP Španjolske, KP Naroda Španjolske, KP Šri Lanke, Sudanska KP, KP Švedske, Sirijska KP, KP Ukrajine, Savez Komunista Ukrajine, KP Vijetnama, a prisutni su bili i predstavnici Socijalističke Radničke Partije Hrvatske. Svoje su pismene priloge poslale i Filipinska KP, Nova KP Jugoslavije, KP Tadžikistana i KP Venezuele.
Tema ovogodišnjeg susreta bila je: “Zadaci komunističkih i radničkih partija u jačanju borbe radničke klase protiv kapitalističkog izrabljivanja, imperijalističkih ratova i fašizma, za radničku i narodnu emancipaciju i socijalizam.”
Susretu je ukupno prisustvovalo 104 delegata iz 48 zemalja. Bio je ovo treći Susret u srednjeistočnoj zemlji nakon Damaska i Bejruta, pritom se Turska nalazi usred jedinstvene političke i klasne borbe.
Susret je omogućio razmjenu mišljenja i informacija o razvoju imperijalizma, rastu fašističkih pokreta u svijetu i jačanju oslobodilačkih pokreta kao prilici za razvoj borbe radničke klase. Razmatrala se i mogućnost razvoja zajedničkog djelovanja. Prisutne Partije iznijele su informacije o vlastitim aktivnostima i razvoju radničkog pokreta u vlastitim zemljama. Govornici su izrazili zabrinutost zbog rastuće represije, zabrana i diskriminacije protiv komunista i njihovih partija. Izražena je potreba da radničke i komunističke partije jačaju borbu radničke klase u zemljama koje su pod prijetnjom imperijalističke agresije. Isto tako izražena je zabrinutost zbog zaoštravanja napetosti između kapitalističkih svjetskih sila i njihovih slugu. Izražena je pritom potreba jačanja antiimperijalističkih snaga.
Razgovaralo se također i o izbjegličkoj krizi i potrebi za promicanjem internacionalističke solidarnosti i klasne svijesti protiv diskriminacije.
Na Susretu je naglašeno da, zbog promjena nastalih u kapitalizmu tokom krize i obnove imperijalizma, dolazi i do rasta pogrešnih očekivanja o reformi kapitalizma u korist naroda i uspostavljanju mira pod pokroviteljstvom imperijalizma. Istaknuta je potreba promicanja socijalizma kao jedinog mogućeg odgovora na siromaštvo i nasilje kapitalizma te je još jednom potvrđena potreba za napuštanjem kapitalističkog načina života. Istaknuta je i potreba usmjeravanja narodnog otpora protiv imperijalističkih agresija i takozvanih mjera štednje prema klasnoj borbi, sve to u cilju mobilizacije radničke klase ka borbi za socijalizam. Za postizanje svega toga izražena je potreba za koordinacijom radničkih i komunističkih partija kako bi se klasna borba usmjerila prema socijalističkim revolucionarnim ciljevima.
Delegati su pohvalili borbu naroda Latinske Amerike i centralnu ulogu komunista u tim borbama za nezavisnost i socijalizam te jačanje antiimperijalističkih i naprednih snaga u tom dijelu svijeta, posebno je istaknuta solidarnost sa narodima Kube i Venezuele.
Analizirana je borba naroda Europe protiv vlada koje provode imperijalističke politike, ekspoataciju radnika i porobljavanje imigranata. Istaknuta je posebno potpora komunistima Grčke i Portugala koji su ostvarili zapažene rezultate na posljednjim izborima.
Razmatrane su posljedice sukobljavanja i savezništava među imperijalističkim silama, posebno otvaranje novih NATO baza u Europi te konfrontacija Rusije i SAD-a u Siriji i Ukrajini, koje predstavljaju promjenu u ravnoteži među velikim silama i otvaraju prostor za jačanje antiimperijalističke borbe. Fašističke paravojne snage su namjerno podupirane od strane liberalnih vlada u namjeri da se klasna borba usmjeri prema identitetskoj politici nacionalizma kako bi se umanjio utjecaj internacionalističkih ideja u radničkoj klasi. Istodobno, istaknuta je potreba za borbom protiv Trans-Pacifičkog Partnerstva (TPP) i Transatlantskog Trgovinskog i Investicijskog Partnerstva (TTIP) koji predstavljaju temelj za napad na prava radnika kao zadatak za buduće razdoblje. Potvrdila se prijetnja Srednjem Istoku i Sjevernoj Africi od strane džihadista i Izraela koji se zajedno bore protiv narodnih svjetovnih snaga. Džihadisti imaju pritom kontrarevolucionarnu ulogu i potiču vojne intervencije. Osuđena je podrška zemalja Perzijskog zaljeva džihadistima i napad Saudijske Arabije na Jemen kao i prijetnje Izraela Siriji i Iranu. Povrh svega, najdublje je osuđena politika jačanja napada Izraela protiv Palestinaca. Susret je dao izjavu solidarnosti narodima Palestine, Sirije i drugima pozvavši na bespoštednu borbu protiv imperijalizma i džihadizma. Isto tako osuđen je napad Ukrajinskih vlasti na Donbas.
Reakcija na korumpiranost kapitalizma ne uzrokuje trenutni prijelaz na socijalizam, posebno ne pod vodstvom “narodnjaka”, “liberala” i “demokrata”, ali daje snagu komunistima u rušenju kapitalističkog poretka. Komunisti znaju da monopolistički kapitalizam ispunjuje sve praznine čak i u krizi dokle god revolucionarna klasna borba ne stvori pokret organizirajući antisistemske društvene pokrete temeljene na postavkama marksizma-lenjinizma.
Postoji rastuća potreba za jačanjem idejne borbe protiv infiltracija građanske ideologije unutar komunističkog pokreta. Susret je ponovio upozorenja o umjetnom oživljavanju socijaldemokracije pomoću populizma koji smanjuje otpor neoliberalnim politikama, zastarjelih diktatura i vojnih agresija koje zajedno predstavljaju opasnost za klasnu borbu.
Naglašeno je da je neophodno suprotstaviti se kriminalizaciji komunista i osudi njihove historije, ali isto tako naglasiti revolucionarni i klasni temelj komunističkih i radničkih partija nasuprot oportunističkim skretanjima.
Učesnici su međusobno razmjenili informacije i iskustva u drugarskom okruženju iako se je rad odvijao u atmosferi izvanredne napetosti izazvane parlamentarnim izborima, građanskim ratom u Siriji, sirijskim i drugim izbjeglicama, oružanim sukobima na istoku zemlje, stalnom opasnošću od terorističkih napada te režimskom represijom. Domaćini iz KP Turske odradili su sjajan posao osiguravši idealne uvjete boravka, rada i sigurnosti stranim delegatima i svima uključenima u rad Susreta.
Uvjereni smo da je Susret potaknuo jačanje komunističkih i radničkih partija u pokretanju klasne borbe u svakoj pojedinoj zemlji te zajedničku akciju protiv imperijalizma i fašizma, u cilju ostvarenja socijalizma kao jedinog rješenja za oslobođenje radničke klase i naroda.
Davor Rakić
član Predsjedništva Socijalističke radničke partije Hrvatske
7. 11. 2015.