Danas se navršava 19 godina od osnivačke skupštine Socijalističke radničke partije koja je održana 25. listopada 1997. godine u zagrebačkom kazalištu Vidra. Bio je to epilog višegodišnjeg nastojanja komunista da, nakon sprovedene kontrarevolucije i secesije, osnuju politički subijekt koji bi nam omogućio djelovanje u legalnim okvirima. Ideji je doprinijela i činjenica da se u javnosti pojavio i prof. dr. Stipe Šuvar koji je ubrzo prepoznat kao jedini nekonvetirani visokopozicionirani političar iz socijalističkog razdoblja i koji je ostao dosljedan svojem socijalističkom opredjeljenju. Stipe Šuvar je izabran i za prvog predsjednika SRP-a.
SRP do današnjeg dana nije polučio, građanskim parametrima govoreći, uspjeh u višepartijskom nadmetanju. To nas ne čudi, niti nas zabrinjava. Ne čudi nas jer smo svjesni da smo jedini remetilački subjekt na političkoj karti Hrvatske i igramo utakmicu na tuđem terenu po pravilima koje nameće protivnička strana. A to, osim na rezultate na izborima, ima i jako veliki utjecaj na slobodu građana da pristupe u naše redove. Ne zabrinjava nas zato što naš cilj nije po svaku cijenu dočepati se pozicije koja bi nekolicini omogućila sinekure, jer da to želimo ne bismo bili tu gdje jesmo, već bi to pokušali ostvariti u nekoj od preostalih 140-ak stranaka. Naš je cilj zadiranje u samu srž, osvijestiti građane o nužnosti promjena društveno-ekonomskog sistema i vlasničke strukture, preuzimanje sredstava za proizvodnju od strane onih koji na njima rade i stvaraju novu vrijednost, a višak vrijednosti usmjeriti u solidarno alimentiranje zdravstva, obrazovanja, stanogradnje, sporta, kulture i ostale društvene nadgradnje.
Usprkos svega, imamo razloga ponositi se prijeđenim putom, jer sam opstanak pod takvim uvjetima je uspijeh. U proteklom razdoblju nestalo je sa političke scene nekoliko desetaka političkih partija različitih profila, državnih, regionalnih i sve su one bile i brojčano i infrastrukturalno snažnije od SRP-a.
SRP je prošao i preživio niz unutrašnjih turbulencija, fragmentacija, napuštanja i nijedna od tih grupacija nije zaživila, a bilo ih je sedam: SP, dvije KP, jedan SK, RB, CA, a neki su završili i u RF.
U ovom svečanom trenutku, s ponosom i zahvalnošću trebamo se sjetiti i svih onih koji su u proteklom razdoblju nestali sa životne scene, a koji su za života dio svoje energije i iskustva ugradii u SRP.
Predsjedništvo SRP-a