U Splitu su od današnjeg dana prije 45 godina, točnije od 15. – 29. 9. 1979., održane VIII. Mediteranske igre uz sudjelovanje 14 zemalja s 2.408 sportaša iz 25 sportova, odnosno 186 disciplina, a što je, uz suce, delegate i ostale prateće sportske radnike, ukupno činilo 4.126 učesnika. Najviše sportaša bilo je iz zemlje domaćina – Jugoslavije, njih 409, koji su osvojili i najviše zlatnih (58) medalja. Sportske igre pratila je gotovo sva svjetska štampa preko akreditiranih dopisnika iz 14 zemalja.

Tih dana, Split, Dalmacija i Jugoslavija bili su sportski centar svijeta.

Igre je, kao pokrovitelj, pred 50.000 posjetitelja na Poljudu i skoro 150 milijuna televizijskih gledatelja širom svijeta, svečano otvorio predsjednik SFR Jugoslavije Josip Broz Tito.

Bila je to dobra prilika socijalističkoj Jugoslaviji da se ovaj, do tada, najveći sportski događaj, iza kojeg je u organizacionom, operativnom i financijskom smislu kroz desetgodišnje pripreme stajala cijela zemlja, podigne na viši društveni pa i politički nivo u namjeri promocije pozitivne politike jedne male zemlje, tada u ulozi glavnog lidera Pokreta nesvrstanih, u daljnjem propagiranju mira, sportskog duha, tolerancije i razumijevanja među ljudima i narodima.

Neosporno je da su VIII. mediteranske igre 1979. bile jedan od važnijih događaja u povijesti Splita, još od dolaska rimskog cara Dioklecijana pa do oslobođenja grada od fašista i vraćanje u krilo matici zemlji u NOB-u. Uz iznimni sportski značaj, igre su Splitu ostvarile i renesansu infrastrukturnog preobražaja, obzirom da su u potpunosti izmijenile vizuru grada te postale zamašnjak razvoja Splita i Dalmacije – kako u sportskom pogledu tako i u privrednom.

Osim Splita, kao domaćina, još je osam dalmatinskih gradova bilo uključeno – Trogir, Makarska, Sinj, Hvar, Šibenik, Zadar, Omiš i Supetar, u kojima je bilo potrebno izgraditi kapitalne objekte, koji u to vrijeme nisu postojali, ili već postojeće potpuno renovirati.

Tako je Split dobio brojne sportske sadržaje koji bi mogli opravdati onu da je „najsportskiji grad na svitu“ izgradnjom najvažnijeg i najzahtjevnijeg objekta – „Poljudske ljepotice“, projekt arhitekta dr. Borisa Magaša, koji je proglašen jednim od najljepših u Evropi, a koji je 2015. proglašen zaštićenim kulturnim dobrom, zatim kompleks bazena na Poljudu te veliku i malu dvorana na Gripama. Izgrađena je streljana u Stobreču, kompleks teniskih terena na Firulama, kompleks malih dvorana za borilačke sportove na Gripama. Uz to, renoviran je stadion RNK Split, košarkaška dvorana na Gripama, kao i igralište u Kaštel Gomilici.

Osim sportskih objekata, u Splitu je izgrađena značajna prateća infrastruktura: veliki putnički terminal na aerodromu Resnik u Kaštelima, pomorsko-putnički terminal u Gradskoj luci, kao i novi RTV centar, dok su probijanjem tunela kroz Marjan, kao i ukop željezničke pruge, koja više ne presijeca grad, i drugim zahvatima stvoreni povoljniji uvjeti za rješavanje prometnih problema grada i okolice. Nadalje, izgrađeni su, prošireni ili renovirani brojni hotelski kapaciteti i restorani, kao „Marjan“, „Lav“, „Split“, „Bellevue“,“Luxor“, „Adrijana“, u Trogiru „Medena“ (s bungalov naseljem), novi hotel u Sinju – „Alkar“ i dr. Ujedno je izvedeno niz zahvata na rekonstrukciji elektrodistribucijske mreže, vodovodno-kanalizacijskih sustava te telekomunikacijskih veza.

Mediteranske igre u Splitu ostvarile su sve zacrtane ciljeve kroz puni organizacijski uspjeh i dobre sportske rezultate, što opravdava golema uložena financijska sredstva. Time su utrle put uspješnim organizacijama narednih velikih sportskih događaja u zemlji: 4. Zimskim olimpijskim igrama održanim od 8. – 19. 2. 1984. u Sarajevu, kao i 14. Ljetnoj Univerzijadi u Zagrebu od 8. – 19. 7. 1987.

No, slobodno se može reći da je iznimne sportske rezultate nadišla društvena kao i politička dimenzija igara obzirom da su igre protekle u potpunom prijateljskom tonu svih učesnika, bez ijednog izgreda, obzirom na antagonizme pa i otvorene sukobe među pojedinim učesnicama, zemljama mediteranske regije.

Ujedno, u ekonomskom smislu, igre su bile i snažna promocija domaćeg turizma, što je u narednim godinama dalo znatan poticaj ekspanzivnom razvoju turističke djelatnosti.

Ovih dana kad grad Split nije upriličio niti jednu manifestaciju u memorijalnom obilježavanju ovog izuzetnog događaja iz sportske povijesti, popularni MIS sve više dobiva na značenju jer zorno ukazuje da se od tog vremena nije mnogo ulagalo u razvoj sporta u Splitu. Stoga, samo puko protokolarno i svečarsko obilježavanje ne bi bilo dovoljno i ne može amnestirati sve dosadašnje gradske vlasti od odgovornosti ako se objekti iz toga vremena, u koje su uložena znatna materijalna sredstva, ne zaštite dobrim održavanjem i namjenskom upotrebom, jer već desetljećima propadaju.