U utorak 9. maja, u Puli je na centralnom spomeniku palih boraca i žrtava fašizma, u Titovom parku, tradicionalno obilježen Dan pobjede. Ovogodišnje obilježavanje se protokolarno, ali i suštinski razlikovao od svih dosadašnjih. Naime, dogodilo se prvi put od kada se Dan pobjede obilježava na tom mjestu da nije prisustvovao prvi čovjek grada Pule. Nekad je to bio predsjednik Skupštine, a danas je to funkcija gradonačelnika.
Zašto je taj izostanak toliko uočljiv? Pa zato što senzibilitet Istrana prema simbolici Dana pobjede, osim pijeteta prema 17.000 vojnih i civilnih žrtava palih u toku NOB, uključuje i komponentu što je Istra, kao dio pobjedničke koalicije u II. svjetskom ratu, integrirana u Hrvatsku i Jugoslaviju po prvi put u svojoj povijesti, ako zanemarimo vrlo kratko vrijeme nakon završetka I. svjetskog rata.
Na upit prisutnih građana gdje je gradonačelnik, njegov zamjenik je, uz tajanstveni osmjeh odgovorio kako nije u gradu. U večernjim satima, mediji su objavili da je gradonačelnik Filip Zoričić u Lvovu, kamo je otišao na bratimljenje gradova Pule i Lvova, indikativno je da njegov zamjenik nije smatrao za potrebno to reći građanima. Informacije koje su se pojavile sljedećih dana govore kako je i te kako imao razloga za to.
Prema tim informacijama, Zoričić je u Ukrajinu otišao odraditi svoju ideju inkognito, na svoju ruku, a da za to nije imao mandat gradskog vijeća kojeg, kako stvari stoje, nije ni tražio, a čime je učinio bitnu povredu gradskog statuta. Naime, u članu 15. Statuta Grada Pule piše: „Odluku o uspostavljanju međusobne suradnje odnosno sklapanju sporazuma o suradnji Grada Pule s lokalnim i regionalnim jedinicama drugih država te sadržaju i oblicima te suradnje donosi Gradsko vijeće, u skladu sa zakonom i općim aktima“. Prije nego Gradsko vijeće donese takvu odluku, o prijedlogu raspravlja Odbor za suradnju s općinama, gradovima, regijama i međunarodnu suradnju. Prema do sada dostupnim informacijama, Odboru takav zahtjev nije dostavljen.
Još nije zaboravljena samovoljna odluka gradonačelnika Zoričića kojom je zabranio iznajmljivanje gradskog prostora za održavanje koncerta grupi Duško Kuliš & gosti, za koji je već bilo prodano 80 % ulaznica, navodeći kao razlog da nije u duhu „Mediterana i Pule“, što nije bilo ništa drugo nego izgovor za sirovi nacionalizam, a gradonačelnik ponovno solira i ovaj put grubo krši statut i proceduru grada kojemu je na čelu. Ovime je jasno i nedvosmisleno poslana poruka građanima Pule: „Radim to jer mogu“.
Osim što je ponizio grad i njegove institucije, Zoričićev potez podliježe i civilizacijskom propitkivanju. Odlaskom u Ukrajinu u kojoj se ratuje, upravo 9. maja kad se, mada reducirano, još uvijek obilježava Dan pobjede u mnogim dijelovima svijeta, on je svojim prisustvom podupro jednu stranu u sukobu, što je doduše njegovo pravo, ali potrebno je istaknuti da u tom sukobu na strani Ukrajine ratuju i vojne formacije s eksplicitno nacističkim obilježjima i to javno bez zadrške; da su u Ukrajini rehabilitirani nacistički kolaboracionisti, prvenstveno Stepan Bandera; da je u javnoj upotrebi pozdrav nacističkih kolaboracionista iz Drugog svjetskog rata, „Slava Ukrajini“, kojeg je u Lvovu izrekao i Filip Zoričić, što su zabilježile kamere. Osim što je time uvrijedio žrtve koje je Pula dala za slobodu i njene građane koji žive antifašizam, derivira i retoričko pitanje: Možemo li očekivati da će pobratimljeni gosti iz Lvova prilikom uzvratnog posjeta Puli kad do njega dođe, iz zahvalnosti prema Filipu Zoričiću, građane Pule pozdraviti sa „Za dom spremni“?
Vladimir Kapuralin