Socijalistička radnička partija oštro osuđuje protuustavne i nezakonite postupke Ustavnog suda i zahtijeva kažnjavanje odgovornih jer je to jedini mogući demokratski odgovor na kršenje zakona u svakoj demokratski uređenoj državi.
Besramno je od Ustavnog suda pozivati se na vladavinu prava i istovremeno u istoj javnoj izjavi otkrivati svojevoljnu namjeru suspenzije upravo te demokratske stečevine, kršeći zakon i ustav kao temeljni zakon vladavine prava.
I zadnjem laiku je jasno što znači vladavina prava – poštivanje svih zakona i kažnjavanje njihovog kršenja. Država koja ne kažnjava nepoštivanje vladavine prava nije demokratska država.
U svakoj normalnoj demokratskoj državi, postupanje protiv zakona je kriminal koji se kažnjava. Ako se ovaj postupak Ustavnog suda ne kazni, onda to znači da se u Hrvatskoj suspendira ustav i uvodi diktatura – samovoljno postupanje protivno izričite odredbe ustava ili zakona, bez ikakvih sankcija. Što nam slijedi sutra? Da Ustavni sud donese odluku da nema ljudskih prava?
Suludo je da u svojoj izjavi Ustavni sud sam javno priznaje da je kršio ustav i zakone da bi provodio vladavinu prava. Narod bi rekao „tko je ovdje lud?“. Ustavni sud se tako u lice smije cijeloj državi –„ja to mogu i što mi možete!“ Isto tako ismijava i sabor RH kao zakonodavca (svog službenog „šefa“) i izričito sam priznaje da ne poštuje ustav, na što ga je zakonodavac obvezao, i još k tome, opet po svojoj javnoj izjavi, krši i druge zakone i time dalje ismijava sabor RH. Koji „šef“ takvo ponašanje dopušta bez sankcija? Ako se Ustavni sud ovako postavlja, onda su upitne sve njegove dosadašnje odluke. Kako možemo vjerovati da se i dosad nije tako postavljao i sudio van zakona i ustava gdje se to moglo prikriti?
Ustavni suci, kako se stalno naglašava, su ti koji moraju biti najčvršća brana kršiteljima vladavine prava, a odabrani su kao vrh pravne države, najčasniji među časnima. Očito se značenje pojmova „struka“ i „čast“ po poimanju ustavnih sudaca bitno razlikuje od onoga što pod tim pojmovima stoji u hrvatskom rječniku. Ako ćemo poštivati vladavinu prava, takvi suci u demokratskim državama više ne bi smjeli raditi nigdje u pravnoj struci.
Da ovo nije samo izuzetak, mogli smo vidjeti i u nedavnoj aferi ministarstva zdravstva gdje glavni državni odvjetnik, samovoljno bez ikakvih zapreka i mogućnosti žalbe, odlučuje o nadležnosti. On bar tumači kakvu-takvu zakonsku osnovu za razliku od ustavnih sudaca koji javno priznaju da nemaju zakonsku osnovu za svoje odluke. Dakle, pravna bolest društva se širi i produbljuje!
9. 12. 2024.
Socijalistička Radnička Partija Hrvatske
