Dan borca u nedopustivom povijesnom zapećku
Socijalistička radnička partija (SRP) svim borcima NOR-a čestita 4. juli – Dan borca!
Gotovo pola stoljeća slavljen kao Dan borca, 4. juli 1941. godine, datum je kada je Politbiro CK KPJ, na čelu s Titom, donio sudbonosnu odluku o podizanju svenarodnog oružanog ustanka protiv fašističkih okupatora i domaćih izdajnika, da bi nakon par dana objavio „Proglas narodima Jugoslavije s pozivom na opći ustanak“.
„Narodi Jugoslavije – Srbi, Hrvati, Slovenci, Crnogorci, Makedonci i drugi… Vi ste bili pobijeđeni u ratu, ali niste pokoreni. Slavne tradicije borbe za pravdu i slobodu vaših djedova ne smiju biti zaboravljene. Sada je vrijeme da pokažete da ste dostojni potomci svojih predaka. Sada je vrijeme, sada je kucnuo čas da se dignete svi kao jedan u boj protiv okupatora i njihovih domaćih slugu, krvnika naših naroda. Ne prezajte ni pred kakvim terorom neprijatelja. Na teror odgovarajte masovnim udarom po najosjetljivijim točkama fašističkih okupatorskih bandita. Uništavajte sve – sve što koristi fašističkim osvajačima. Ne dozvolimo da naše željeznice prevoze ratni materijal i druga sredstva koja služe fašističkim hordama u borbi protiv Sovjetskog Saveza. Stvorimo od naše zemlje opsjednu državu za fašističke osvajače.“
Ovaj događaj bilježe mnoge svjetske vojne i opće enciklopedije kao značajan za evropsku i svjetsku povijest. On je važan prijelomni moment s početka II. svjetskog rata, jer se radilo o nastajanju ozbiljnijeg otpora fašizmu u tada već potpuno okupiranoj Evropi, gdje dolazi i do nove agresije – napada Njemačke na Sovjetski Savez.
Nakon Titova poziva, uslijedio je čitavi niz ustanaka širom Jugoslavije: u Srbiji 7. jula, Crnoj Gori 13. jula, Sloveniji 22. jula , u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 27.jula, te Makedoniji 11. oktobra.
Plamen ustanka se naglo proširio te postupno prerastao u široki narodni antifašistički front svih snaga kroz narodnooslobodilačku vojsku i partizanske odrede Jugoslavije (NOV i POJ) koja je postala glavni saveznik Antifašističkoj koaliciji na jugoistoku Evrope – porazila je fašiste na svom terenu, donoseći slobodu, mir i društveni progres.
Ustanak u Hrvatskoj dogodio se 27. jula 1941. u ličkom selu Srb kao prvi veći oružani sukob sa fašistima, a koji se slavio kao Dan ustanka naroda u Hrvatskoj. Antifašističkoj borbi Hrvatska je dala ogromni doprinos, jer i podaci o poginulim i ranjenim borcima, kao i o velikom stradanju civilnog stanovništva, velikim razaranjima i golemoj materijalnoj šteti na njenom teritoriju, govore o žestini borbi, masovnosti pokreta i plebiscitarnoj podršci naroda NOB-u. Poginulo je 65.000 boraca, dok je iz Dalmacije 18.500 poginulih partizana. Split je od 12.500 partizana izgubio 3.600 boraca.
Apsurdno je da tako veliki datum u povijesti jednog naroda, kojeg i drugi u svijetu bilježe, u Hrvatskoj danas nitko ne obilježava pa ni Savez boraca! Na njega je pao potpuni veo šutnje, ne spominju ga ni mediji u rubrici: ”Dogodilo se na današnji dan”.
To što ga ne obilježava „hrvatska demokracija” od 90 – tih do danas nam je vrlo jasno.
Prvo, jer je taj široki narodni front, dušom i organizacijom, uspješno vodila malena, dobro organizirana i odlučna grupa komunista, Komunistička partija Jugoslavije s Titom na čelu, za razliku od razbijenih i dezorijentiranih građanskih stranaka, kako u kvislinškoj tzv. NDH, tako i u ostalim republikama, od kojih su se neke odazvale pozivu i stidljivo priključile partizanskom pokretu kroz pojedince ili manje grupe dok ih se veći dio potpuno pasivizirao ili nestao. I drugo, zato što je taj datum označen kao „omraženi komunistički – općejugoslavenski”!
Ono što nikako nije jasno, to je pitanje zašto je boračka organizacija kroz niz proteklih godina, od „demokratskih“ promjena, pristala na diktat politike brisanjem tog događaja i spomen-dana iz svog kalendara, jer je to njihov, borački dan, Dan borca! Ako je to samo zato što su ustanak poveli komunisti i što je proglašen jugoslavenskim, onda je solidariziranje boračke organizacije s politikom revizije i manipulacije NOB-om od svih vlasti u Hrvatskoj jednostavno nedopustivo – zbog žrtava te borbe i velikih ratnih i poratnih rezultata!
Jednako tako je nedopustiva činjenica da današnje generacije o tom događaju nemaju ni elementarnih spoznaja, jer je u kvaziznanstvenim radionicama historiografskih falsifikatora sustavno izbrisan iz povijesne zbilje, kao i mnogi drugi događaji i ličnosti iz razdoblja NOB-a i progresivne poslijeratne socijalističke izgradnje.
Agresivni revizionizam svakodnevno poprima zabrinjavajuće dimenzije u zatiranju svega antifašističkog, a vlast (začudo je to prihvatio i dio boračke organizacije) uporno gura licemjernu podvalu borcima NOB-a da je „domovinski rat nastavak antifašističke borbe“. Ujedno smo svjedoci donošenja niza čak i protuustavnih odluka, koje nas kompromitiraju u zemlji i svijetu, poput odluke o korištenju zabranjenog fašističkog pozdrava „Za dom spremni“, neprihvaćanje UN-ove „Rezolucije o zabrani nacizma“, uklanjanje biste i imena Trga u Zagrebu antifašističkog vojskovođe -Tita, daljnja nekažnjena devastacija spomenika i drugih spomen obilježja, saborsko pokroviteljstvo komemorativnog skupa poraženoj kvinsliškoj vosci na Bleiburgu… Sve se to događa uz blagoslov vlasti i svesrdno poticanje crkve, opterećenih antikomunističkom histerijom do te mjere da se organizatore otpora fašističkom agresoru, komuniste, čak izjednačava s fašistima i nacistima pod floskulom „osude svih totalitarnih režima“. Time se nastoji ukloniti glavne protagoniste antifašističke borbe u nas, dakle Tita, komuniste i partizane, a time i sami antifašizam!
Socijalistička radnička partija će se oštro suprotstavljati svim oblicima revizije povijesti!
Split, 02. 07. 2018.
Ranko Adorić,
predsjednik GO SRP Split