Investicija = ulaganje novca u neki posao.

Stvarati povoljniju investicijsku klimu znači pogodovati poduzetnicima i investitorima. Nekoliko primjera pogodovanja:

– stopa poreza na dobit od 20 % umanjuje se za 50%, 75% ili 100%, ovisno o visini investicije, na period od 3 do 5 godina,

– poduzetnici mogu dobiti bespovratnu novčanu potporu za otvaranje novih radnih mjesta, od 3 do 9 tisuća eura po novootvorenom radnom mjestu,

– mogu dobiti bespovratnu novčanu pomoć za usavršavanje,

– mogu dobiti bespovratne novčane potpore za izgradnju postrojenja i kupnju opreme i strojeva,

– imaju osiguranje nepromijenjenih uvjeta poslovanja (porezi i doprinosi u periodu od 10 godina),

– za strance je to i slobodan transfer dobiti u matičnu zemlju.

Država na taj način trpi štetu (posljedično svi mi). Pa zašto ih onda daje? Država ove povlastice daje tvrdeći kako tako potiče otvaranje novih radnih mjesta. Da li je to istina, da li se povlasticama koje vlada daje poduzetnicima otvaraju nova radna mjesta?

To je omiljena laž onih koji pogoduju kapitalu. Bez obzira koliko novca netko imao, svatko će ih radije držati u banci i dobivati kamate, nego ulagati u proizvodnju dobara ili usluga ako nije siguran da će svoje proizvode ili usluge moći prodati. Iz toga proizlazi da veća potražnja potiče investitore da sredstva ulažu u proizvodnju proizvoda i usluga koje si kupci mogu priuštiti kada imaju veće plaće. Veće plaće dovode do veće potrošnje, veća potrošnja otvara radna mjesta. Ima više razloga da se povećaju plaće, nego da se pogoduje poduzetnicima.