Prije 56 godina, točnije 1. 9. 1961., u Beogradu je velikom zaslugom J. B. Tita održana prva konferencija Pokreta nesvrstanih zemalja na kojoj su bili predstavnici 25 država. Bio je to prvorazredni svjetski politički događaj koji je okupio gotovo sve predstavnike sedme sile.
I upravo na današnji dan 1. 9. i velikog uspjeha Tita i naše zemlje u stvaranju „trećeg“ bloka, sramnom odlukom Gradske skupštine Zagreba uklonjeno je ime Tita, simbola antifašizma i nesvrstanosti, pred začuđenim svijetom, naročito nesvrstanima koji Tita još poštuju kao svog prvog predsjednika.
Pokret nesvrstanih nastajao je u dužem vremenskom periodu, opterećenom blokovskim podjelama, hladnim ratom među antagonistički suprotstavljenim supersilama te s dva ratna žarišta, arapsko-izraelskim i indijsko-pakistanskim sukobom. Termin „nesvrstani“ prvi je uporabio predsjednik Indije Džavaharlal Nehru još 1954. u Colombu (Šri Lanka) gdje je postavio „pet principa miroljubive koegzistencije“, a koji su kasnije preuzeti kao temeljni principi Pokreta nesvrstanih zemalja.
1. Uzajamno poštovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta
2. Uzajamno nenapadanje
3. Uzajamno nemiješanje u unutrašnje poslove
4. Jednakost i uzajamna korist
5. Miroljubiva koegzistencija
Već na slijedećoj sjednici u Bandungu (Indonezija) 1955. godine, stvaraju se prve konture političke grupacije Pokreta od zemalja koje nisu pristajale na blokovsku podjelu kroz NATO i Varšavski ugovor, ideološke sukobe Istoka – Zapada te politiku „hladnog rata“. Sljedeće 1956. godine, potpisivanjem Brijunske deklaracije od strane tada već vodećih lidera, Tita, Nassera i Nehrua, pokret i službeno postaje svjetska organizacija.
Pokret nesvrstanih je do danas održavao samite svake tri godine, što je do sada 17 samita, narastao na 120 zemalja članica, 16 promatrača te 8 isključenih članica, među njima i Jugoslavija nakon raspada od 1995. godine.
Josip Broz Tito je izabran za prvog predsjednika, pod nazivom Generalni tajnik, dok su kasnije bili, uz navedene, i lideri poput Kennetha Kaunde (Zambija), Indire Gandi (Indija), Houarija Boumedienea (Alžir), Fidela Castra (Kuba), Roberat Mugabea (Zimbabve), Nelsona Mandele (Južnoafrička republika) i drugi, kao i tri iz Jugoslavije u periodu od 1989. – 1991. godine, i to: Janez Drnovšek, Borisav Jović i Stjepan Mesić – po godinu dana. Zadnji samit održan je prošle godine u Venecueli, kojim je predsjedavao predsjednik Nicolas Maduro.
Pokret nesvrstanih odigrao je značajnu ulogu u sprečavanju globalnog blokovskog sukoba, znatno ubrzao procese dekolonizacije Afrike, zalagao se za opće razoružanje, napose potpisivanjem sporazuma između supersila SAD-a i SSSR-a o smanjenju, neširenju i uništenju nuklearnog oružja te stvaranje bezatomskih zona, podržavajući detant – zabranu nuklearnih pokusa pod vodom, u atmosferi i svemiru; uklanjanju raketnih sistema srednjeg i kraćeg dometa u Evropi, smanjenje konvencionalnog oružja i zabrani kemijskog i mnogo drugog čime je bitno doprinio svjetskom miru, smanjenju vojne i političke napetosti, uz porast povjerenja i suradnje.
Pokret je kroz desetljeća djelovanja povezao male narode i njihove ekonomije čime su se oslobađale dominacije velikih i moćnih. Pokret je također doživljavao uspone i padove, ovisno o političkoj i ekonomskoj situaciji u svijetu. Bio je niz godina u krizi identiteta, naročito u vrijeme naftne krize, kao i nastojanja jedne grupe zemalja da se približe sovjetskom bloku pod izlikom stvaranja antiimperijalističke alijanse. Zadnjih godina, njihov utjecaj je sve manji navodnim prestankom politike hladnog rata, jer je na djelu politika vrućeg mira – stari antagonizmi i imperijalistička želja za dominacijom su i dalje prisutni.
Josip Broz Tito i naša zemlja, kao lideri Pokreta, politikom miroljubive koegzistencije ostvarili su golemi ugled u svijetu, poštovanje i znatni utjecaj na političku scenu svijeta. Nakon raspada Jugoslavije, nijedna novonastala državica nije te sjajne diplomatske i državničke pozicije koristila, nije ni pristupila Pokretu nesvrstanih. Neke su već, poput Hrvatske, Slovenije i, nedavno, Crne Gore, članice NATO saveza, a neke, kao Makedonija i BiH, planiraju to postati u doglednom vremenu – bez obzira na opći prezir i neslaganje većine svojih građana s takvom politikom kojom partitokracija ne dopušta referendumsko izjašnjavanje – politikom dijametralno suprotnom onoj koja je plijenila svjetske simpatije, otvarala mnoga vrata suradnji i povoljnim ekonomskim interesima te zemlju činila politički, ekonomski i vojno neovisnom.
Split, 01. 09. 2017.
Predsjednik GO SRP-a Split
Ranko Adorić, dipl. ing.