Socijalistička radnička partija Hrvatske – SRP borcima NOB-e zahvaljuje na slobodi, a antifašistima i našim građanima čestitamo 22. juni, Dan antifašističke borbe!
Ovaj dan, prije 83 godine, točnije 22. 6. 1941., označava početak općenarodnog otpora fašističkom okupatoru i njegovim slugama – domaćim izdajnicima, koji je povela mala, ali odlučna Komunistička partija Jugoslavije, dan kada je osnovan Prvi sisački partizanski odred u šumi Brezovica nedaleko od Siska, jedan od prvih odreda Titove narodnooslobodilačke partizanske vojske u porobljenoj Jugoslaviji i Evropi. To je dan kada je nacistička Njemačka napala Sovjetski Savez.
Zbog takvih novonastalih okolnosti, pripadnici Komunističke partije u Sisku našli su se u opasnosti te su se povukli u okolicu grada – najprije u selo Žabno, a potom u šumu Brezovicu kraj Siska. Ondje su osnovali Prvi sisački partizanski odred koji je tada imao 77 boraca, a predvodili su ih zapovjednik Vlado Janić Capo i politički komesar Marijan Cvetković. Pripadnik odreda bio je i Janko Bobetko. Završetak Drugoga svjetskog rata preživjelo je 38 boraca.
Osnutak sisačkog odreda označio je početak organizirane narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj, u kojoj je aktivno sudjelovalo više od 500.000 hrvatskih građana. U jugoslavenskim partizanskim vojnim jedinicama, čiji su sastavni dio bili i hrvatski partizanski odredi, borilo se oko 230.000 boraca iz Hrvatske, a na njezinu teritoriju stvorene su 52 brigade, 17 divizija i pet, od ukupno 11, korpusa NOVJ.
U novim okolnostima u Hrvatskoj, nakon tzv. demokratskih promjena, Tuđmanu je trebao “kroatizirani” Dan ustanka pa je sam inicirao današnji praznik, iako je prije sisačkog osnovan Prvi udarni odred splitskih skojevaca 07. maja 1941. na Marjanu, koji su položili partizansku zakletvu i vršili diverzije po gradu. Jednako tako je domaća historiografija „zaboravila“ i Vrgorački partizanski odred, koji je nastao 22. 6. 1941. pa i neke druge koji su nicali spontano.
I dan danas historičari umanjuju ovaj događaj koji je zamijenio dugogodišnje obilježavanje Dana ustanka naroda Hrvatske 27. 7. 1941., kao sinonim za prvu oružanu akciju partizana u selu Srb, dok je sisački odred u početku vršio samo diverzije na pruzi Sisak-Caprag, rušio tt veze oko Siska i dr., a oružane akcije uslijedile nešto kasnije.
Nakon definitivnog vojnog, političkog i moralnog sloma fašizama sredinom prošlog stoljeća, on nije nestao iz nekih glava, s ulica, trgova, stadiona, knjiga, filmova, politike. Svjedoci smo zadnjih godina, naročito mjeseci, sve agresivnije pojavnosti profašizma na političkoj sceni Evrope pa i svijeta. U našem društvu ga bilježimo kroz slobodno pjevanje profašističkih pjesama, crtanje naci-simbola i grafita, javno iskazivanje mržnje, ksenofobije, rasizma i netolerancije prema drugima i drugačijima, naročito na sportskim terenima, kao i napadima na strane radnike, što rezultira sve većim strahom i rastom opće nesigurnosti građana.
Sve ovo jasno ukazuje da se fašizam nikada nije predao, već se kapilarno uvukao u mnoge pore života i prkosi civiliziranom društvu, nalazeći uporišta u tolerantnoj vlasti. To poprima tragične razmjere u zemlji u kojoj policija štiti antifašiste prilikom obilježavanja brojnih memorijalnih skupova; zemlji koja ne prihvaća UN Rezoluciju o zabrani propagiranja nacizma, izglasanu od strane 108 zemalja svijeta; zemlji koja uklanja ulice i trgove s Titovom imenom, vojskovođe koji je hametice porazio fašizam i stekao poštovanje cijelog svijeta; zemlje koja je u koliziji s vlastitim Ustavom, dopuštajući protuustavnu legalizaciju ustaškog pozdrava „Za dom spremni“, koji se, navodno, koristi samo u „posebnim prigodama“ i drugo.
Istovremeno, sve više zabrinjava nemar prema prošlosti, neznanje i indoktrinacija onih na kojima svijet ostaje jer je na djelu, od strane klero-konzervativnih snaga, perfidno manipuliranje mladima, koji kroz folklornu „ustašizaciju“ nakaradno dokazuju svoj nacionalni identitet. Nije dobro što to ludilo nagriza i neke intelektualce i institucije koji uporno kvaziznanstveno relativiziraju i revidiraju već davno utvrđene povijesne činjenice pa i rehabilitiraju i pravdaju divljačke zločine i barbarsku bit fašizma koji je, u želji da zavlada svijetom, u prošlom svjetskom ratu iza sebe ostavio milijunske žrtve, golemu materijalnu štetu i duboke traume mnogim ljudima.
Vječna slava Titovim partizanima!
22. 6. 2024.
SOCIJALISTIČKA RADNIČKA PARTIJA HRVATSKE