Povodom nadolazećeg 8. marta, podsjećamo i podržavamo inicijativu sindikata kojom od Vlade traže da što prije ratificira konvenciju Međunarodne organizacije rada o uklanjanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada.
Prije više od godinu dana, točnije 25. 11. 2019., na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, Savez samostalnih sindikata Hrvatske zatražio je od Vlade RH da hitno pokrene postupak ratifikacije konvencije Međunarodne organizacije rada br. 190 o uklanjanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada kako bi se i na taj način pridonijelo zaustavljanju nasilja nad ženama – kod kuće, na radnom mjestu, gdje god se ono događalo. Odgovor na ovu inicijativu sindikatima je stigao iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike – kako će za vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem EU jedna od točaka dnevnog reda biti i odluka Vijeća o toj Konvenciji, a na temelju koje će RH provoditi daljnje aktivnosti. Kako se u međuvremenu nije ništa dogodilo, sindikat je svoju inicijativu ponovio godinu dana kasnije, 25. 11. 2020. naglasivši da je covid-19 doveo do porasta nasilja kako u obitelji tako i na radnom mjestu. I opet se već mjesecima ništa ne događa. Vlada RH je formalno podržala usvajanje Konvencije na zasjedanju Međunarodne konferencije rada u lipnju 2019., ali će ona ostati mrtvo slovo na papiru, ako se ne pokrene postupak njene ratifikacije i ne krene u provedbu.
Konvencija br. 190 je prvi međunarodni radni standard koji se bavi nasiljem i uznemiravanjem u svijetu rada i koji utvrđuje da svi imaju pravo na radno okruženje bez nasilja i uznemiravanja. Sadrži i prvu međunarodnu definiciju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada, uključujući rodno uvjetovano nasilje. Konvencija vodi računa o činjenici da se današnji rad ne odvija uvijek u prostoru poslodavca pa obuhvaća i nasilje i uznemiravanje koje se događa za vrijeme putovanja na posao i s posla, na poslovnim putovanjima ili u poslovnoj komunikaciji, uključujući onu koju omogućuju informacijske i komunikacijske tehnologije. Tehnike nadzora koje koriste poslodavci kako bi pratili rad od kuće dale su zlostavljačima nove alate kojima mogu prijetiti, zastrašivati i zlostavljati radnice i radnike. Isto tako, rad od kuće nije siguran za one kojima prijeti nasilje u obitelji. Trend rada od kuće nastavit će se i nakon pandemije covid-19, a to ratifikaciju Konvencije čini još opravdanijom i nužnijom.
Sindikati i poslodavci igraju važnu ulogu u sprječavanju nasilja nad ženama na radnom mjestu, utvrđivanjem odgovarajućih postupaka praćenja i izvještavanja, pružanjem potpore žrtvama i postupanjem prema počiniteljima. Pitanje nasilja i uznemiravanja u Europi se sve češće regulira i kolektivnim ugovorima, a podaci pokazuju kako je čak 60 % manje seksualnog uznemiravanja u tvrtkama u kojima djeluje sindikat. Upravo zato sindikati naglašavaju odgovornost Vlade koja treba osigurati poticajan okvir za kolektivno pregovaranje na svim razinama.
Europske i svjetske statistike u pandemiji bilježe porast nasilja nad ženama za više od 30 %. Nažalost, za razliku od većine europskih zemalja, Hrvatska nije izradila posebne protokole pružanja pomoći ženama žrtvama nasilja u vrijeme pandemije covid-19, iako se prema nadležnim državnim tijelima išlo s takvom inicijativom.
Ne smijemo smetnuti s uma da, koliko god vrijedne bile, ovakve inicijative – zahtjev da se ratificira konvencija br. 190 ili da se donesu protokoli pružanja pomoći žrtvama nasilja u vrijeme pandemije covid-19 – predstavljaju samo prvi korak na dugom putu razbijanja patrijarhalnih predrasuda i pune ravnopravnosti žena u društvu.
U Hrvatskoj je ženama nominalno dostupno sve što i muškarcima. Stupnjem obrazovanja pretekle su muškarce u stjecanju visoke školske spreme (magisterija i doktorata), stopa zaposlenih žena raste (2012. bilo je zaposleno 52,6 % žena, a 2018. njih 60,1 %), ali i dalje u većoj mjeri vode brigu o djeci (58,4 %) i kućanskim poslovima (83 %), prema istraživanju Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iz 2016., iscrpljujući se, puno više nego muškarci, pokušavajući uskladiti poslovne i obiteljske obaveze, balansirajući između potplaćenog i neplaćenog rada. Žene su i dalje izložene nasilju, u vrijeme pandemije značajno više nego inače, izložene su seksualnom zlostavljanju i uznemiravanju na fakultetima, izložene su podcjenjivanju u obitelji, na radnom mjestu, u javnom prostoru… To je rezultat patrijarhalnog svjetonazora koji, nažalost, u našem društvu jača. Glavni čuvar patrijarhata u Hrvatskoj je Katolička crkva koja žene predstavlja kao manje vrijedne, kao „drugotne“. Vladajuća elita neadekvatno reagira na omalovažavanje žena u javnom prostoru jer se ne želi zamjeriti toj moćnoj organizaciji koja se agresivno upliće u sve segmente društva, a posebno se okomila na ljudska prava žena. Vladajuća se elita ne želi zamjeriti ni kapitalu, a kapitalu savršeno odgovara patrijarhat.
Kao klasno profilirana stranka, nastupajući s pozicija marksističkog feminizma, uvijek naglašavamo da je pitanje položaja žena u društvu klasno pitanje. Kapital voli slabo plaćeni, a još više neplaćeni rad i zato zdušno podržava i održava patrijarhalnu podjelu na “muške” i “ženske” poslove. “Ženski” poslovi su u pravilu oni koji su slabije plaćeni (tekstilne radnice, blagajnice, njegovateljice…) i najveći dio onih koji su neplaćeni: kuhanje, peglanje, čišćenje… sve ono što radnicima omogućuje da se svaki dan iznova vraćaju na posao, kao i briga o nemoćnima (onima koji su premladi, prestari ili prebolesni da bi mogli biti radna snaga). Za te su poslove, neplaćene poslove, još uvijek, najvećim dijelom zadužene žene. Žene su u kapitalizmu izložene dvostrukom izrabljivanju – i kao radnice (potplaćeni rad) i kao kućanice (neplaćeni rad).
Ususret Međunarodnom danu žena, naglašavamo da 8. mart nije politički neutralan. Slavljenje 8. marta je politički iskaz: borba za ženska prava je borba za oslobođenje radničke klase, za oslobođenje ljudskog roda.
Svim drugaricama, radnicama, sugrađankama, svim ženama ovog svijeta, čestitamo 8. mart!
Vesna Konigsknecht,
predsjednica SRP-a