U nedjelju 16. lipnja, pored poznatog spomenika na Tjentištu, gdje su 16. lipnja 1943. godine, nakon mjesec dana teških borbi, partizanske jedinice pod komandom Koče Popovića izvršile su riskantan, ali jedino mogući, realni proboj iz neprijateljskog obruča, čime je omogućeno izvlačenje iz obruča i ostalim partizanskim jedinicama s vrhovnim štabom i vrhovnim komandantom Josipom Brozom Titom, obilježen je taj izuzetno važan dio iz naše povijesti.
Bila je to odlučujuća bitka, u vojnoj terminologiji nazvana V. neprijateljska ofenziva, koja je imala za cilj uništenje Vrhovnog štaba na čelu s Josipom Brozom Titom i time likvidaciju svakog daljnjeg partizanskog otpora. Namjera okupatora i njihovih domaćih pomagača nije uspjela. Glavnina boraca je preživjela i oružani otpor je nastavljen do pobjede.
Koliko je operacija bila važna i pomno pripremljena od neprijatelja, govori činjenica da su na partizansku vojsku, koja je u tom dijelu brojala nešto više od 22.000 boraca, od toga tek oko 18.000 sposobnih za borbu, uputili 127.000 dobro naoružanih vojnika, koje su sačinjavale njemačke, talijanske, bugarske i ustaške jedinice, potpomognute artiljerijom, tenkovima i 300 aviona. Nepovoljni odnos u broju i naoružanju sukobljenih strana pojačavala je činjenica da su neposredno pred početak napada, 15. maja, partizani tek bili izašli iz okršaja IV. neprijateljske ofenzive, znane kao Bitka na Neretvi, gdje su imali teške gubitke protiv nadmoćnog neprijatelja. Na strani partizana bilo je oko 7.543 poginulih, dakle više od trećine ukupnog sastava. O junaštvu boraca govori i priznanje njemačkog komandanta Rudolfa Lutersa, koji je u izvještaju opisao “komunističke pobunjenike” kao “dobro organizirane, vješto vođene i s nevjerojatno visokim borbenim moralom”.
Komemoraciji je po lijepom vremenu prisustvovalo preko 5.000 ljudi. Tog je dana provođen i tzv. dan Schengena, pa su kontrole na granici između Hrvatske i BiH bile temeljite. Zbog toga je 14 autobusa, koji su dolazili iz Dalmacije, bilo zbog birokratskih pravila zadržano na granici pa su zakasnili na komemoraciju,odnosno pristizali su kad je glavnina prisutnih već odlazila.
I ove godine na komemoraciju se odazvao veći broj članova SRP-a, koji su stigli autobusima iz raznih dijelova zemlje.
Vladimir Kapuralin
