OBILJEŽEN DAN PRIKLJUČENJA ISTRE HRVATSKOJ I JUGOSLAVIJI

U Pazinu je 25. rujna, na velikom antifašističkom skupu, svečano obilježen dan priključenja Istre Hrvatskoj i Jugoslaviji.

8. rujna 1943. kapitulirala je Italija, a već u popodnevnim satima narod u Istri počinje uklanjati fašistička obilježja. 9. rujna, NOO preuzimaju vlast na terenu, organiziraju razoružavanje talijanske vojske i karabinjera, skupljaju oružje i počinje opći antifašistički ustanak. 13. rujna, Okružni NOO za Istru donosi odluku o prisajedinjenju majci Hrvatskoj i Jugoslaviji. Tu odluku prihvatio je ZAVNOH na svom drugom zasjedanju u Plaškom 20. rujna iste godine i donio Odluku o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih dijelova Hrvatskoj . 25. – 26. rujna, u oslobođenom Pazinu je održana sjednica pokrajinskog NOO za Istru na kojoj su doneseni zaključci o prekidanju veza s Italijom, ukidanje svih fašističkih zakona, o priznavanju svih nacionalnih prava Talijanima, kao što su prava na jezik, vlastite škole, štampu i slobodan kulturni razvoj.

Uslijedio je prodor u Istru dobro naoružanih njemačkih jedinica pod komandom feldmaršala Erwina Rommela, zvanog „Pustinjska lisica“, koje su nanijele teške gubitke slabo obučenim ustanicima, a 11.500 ljudi odvedeno je u koncentracijske logore, od kojih se 8.000 nije vratilo kućama.

Ostalo znamo. Do završetka rata i oslobođenja ostalo je još malo manje od dvije godine. Slobodarski duh Istre nije slomljen. Glavnina boraca prebačena je u Gorski Kotar. Operativno djeluju sve do Karlovca i Žumberka. U završnim operacijama, 1. brigada 43. istarske divizije, zajedno s 3. i 4. brigadom 9. dalmatinske udarne divizije i 1. bataljonom kvarnerskog odreda mornaričke pješadije, oslobađaju Istru. Jugoslavenska partizanska vojska, odnosno njena IV. Armija, stigla je do Monfalkona i time spriječila prodor savezničkih snaga, sastavljenih od britanskih i novozelandskih trupa, zapadnom obalom Istre do Pule i stavljanja tog područja pod svoju komandu. Bio je to svojevrsni Jackpot.

Završetkom rata sudbina Istre nije riješena. Teritorij je podijeljen na dvije zone, A i B. Zona A, koja je obuhvaćala područje zapadno od Morganove linije, a to je sjeverozapadni dio Istre sa Slovenskim primorjem i Pule s okolicom, potpala je pod savezničku vojnu upravu. Ostali dio Istre, s Rijekom i Slovenskim primorjem istočno od Morganove linije, potpali su pod Jugoslavensku vojnu upravu. Uslijedili su diplomatski napori na mirovnoj konferenciji u Parizu za priznavanje rezultata ostvarenih u ratu. Doprinos diplomatskim naporima dalo je i istarsko svećenstvo u obliku Poslanice upućene međunarodnoj komisiji od strane 48 istarskih svećenika na čelu s ms. Božom Milanovićem. Generalno, može se reći da su de facto odlukom mirovne konferencije u Parizu od 10. februara 1947. godine Jugoslaviji priključena okupirana područja, a da bi ona de jure bila priznata Osimskim sporazumom između republike Italije i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije potpisanim 1975. godine.

25. rujan proglašen je u Istri danom Istarske županije, a na državnom nivou ima rang Spomen dana.

I ove godine obilježen je tradicionalno u pazinskom Spomen domu. Na proslavi su bili, osim lokalnih i državnih funkcionera, predstavnika institucija i predsjednika republike, i brojni antifašisti iz cijele Istre.

Od svih nastupa, najupečatljiviji bio je onaj predsjednice SUA IŽ, Ade Damijanac, kojeg je publika honorirala aplauzom. Držala se povijesnog kontinuiteta i istakla je snažan otpor koji su antifašisti pružali od samog dolaska fašizma na vlast. Jasno i nedvosmisleno je istakla tko se borio za slobodu, ali je spomenula i žrtve koje je Istra dala za slobodu.

Predsjednik Zoran Milanović je i ovom prilikom pokazao da je virtuoz ekvilibristike. Bio je originalan u nastupu, ali je u svom zanosu neke činjenice zaobišao te je u trenucima bio nepotpun, jednostran. Kad je govorio o završnim operacijama za oslobođenje, koncentrirao se na munjevit prodor Jugoslavenske armije prema Trstu, sve do Monfalkona, naglašavajući hrvatsku komponentu i „hrvatsko oružje“, zanemarivši pritom da su 4. armiju sačinjavali, osim 8. dalmatinskog i 11. hrvatskog korpusa, i 7. i 9. slovenski korpus.

Istra je kroz povijest nastanjena slavenskim narodom i čakavština je „hrvatsko vlasništvo“, ali je u vrijeme o kojemu govorimo odnos Talijana i Slavena bio otprilike pola-pola i protiv fašizma su se borili i talijanski antifašisti, a Komunistička partija koja se suprotstavljala fašizmu zvala se Komunistička partija Italije.

Nezahvalnu ulogu imala su i dvojica izaslanika, premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Sabora Gorana Jandrokovića. Izlaganje prvoga pratilo je glasno negodovanje prisutnih, ali je on stoički odradio nastup do kraja, dok je ometanje drugog bilo nižeg intenziteta, valjda proporcionalno njihovoj ulozi u državi.

 

U Puli, 26. IX. 2024.
Vladimir Kapuralin