Svečano je obilježena 78.godišnjica Osnivačkog kongresa KPH u šumi Anindol – Samobor dana 1. 8. 2015. godine

Organizator: ZUABA ZŽ i Grada Zagreba, UABA Samobor i SRP Hrvatske.

Bus je bio prijevoznika HERC TOURS, vozač Tomislav. Putovalo je 60 članava SABA RH i članova SRP-a u busu, te su pojedini sjedili na podu jer nisu htjeli odustati od prisustvovanja manifestaciji, a nazočno je bilo oko 100 sudionika.

Vođe puta bili su Dragica Lovreković, tajnica SRP-a i Stjepan Šafran, potpredsjednik ZUABA.

Svečanost je održana s početkom u 11:00 sati, a prema programu, intoniranjem Himne i Internacionale – Partizanskog zbora ZUABA Zagreb koji je izveo još 3 pjesme: „Padaj silo i nepravdo“, „Mlada partizanka“ i „Budi se istok i zapad“.

Domaćin Franjo Golenko je otvorio svečanost i pozdravio prisutne goste i učesnike među kojima su bili predstavnici grada Samobora,  ZUABA Zagrebačke županije i Grada Zagreba,  Socijalističke radničke partije Hrvatske, Srpskog nacionalnog vijeća Zagrebačke županije, predstavnici umirovljenika, SDP-a, Saveza komunista Hrvatske i drugi, te predstavnik „Samoborskog glasnika“.

Najavljena delegacija Grada Zagreba nije došla.

Odana je počast minutom šutnje svim osnivačima KPH, komunistima poginulim u NOB-u i borcima NOR-a.

Vijence su položili: delegacija SRP-a Hrvatske s predsjednikom Vladimirom Kapuralinom, delegacija ZUABA Zagrebačke županije i grada Zagreba na čelu s Dragicom Lovreković, delegacija UABA Samobor i Društva Josip Broz Tito Samobor na čelu s Jasnom Juračić, delegacija Saveza komunista Hrvatske na čelu s Josipom Tepešom. Lovorov vijenac na Spomen ploču Janka Mišića položila je delegacija UABA Samobor.

Skupu su se najprije obratili preživjeli borci NOB-a i komunisti: Anka Horvat, ilegalka i SKOJ – evka iz Zagreba, Đurđa Simonovska, borac X. Zagrebačkog korpusa od 1943. godine i svjedok samoborske krvave zore kada su uhapšeni i ubijeni braća Oreški i mučena drugarica Oreški, te Franjo Egri, borac 16. slavonske NOU brigade Joža Vlahović o borbama te brigade na Žumberku i sudjelovanju u čuvenoj žetvi žita 1944. godine.

Ispred novoosnovanog Saveza komunista Hvatske prigodnim govorom se obratio Josip Tepeš, potpredsjednik, naglasivši vraćanje ponovne eksploatacije radnika i seljaka, uništenja svih postignuća i jačanja fašističkih tenzija.

Sveobuhvatnim govorom obratio se predsjednik Socijalističke radničke partije Hrvatske Vladimir Kapuralin ukazujući da je jedina istina to da je Komunistička partija Jugoslavije i Hrvatske pozvala narod na borbu protiv fašista i okupatora, organizirala otpor i borbu i cijelo vrijeme ga vodila i da su u toj antifašističkoj borbi sudjelovali svi slobodoljubivi građani Hrvatske koji nisu bili i komunisti. Sadašnji trenutak je poguban i za narod Hrvatske jer globalni financijski kapitalizam ne preza ni od  najkrvavijih oblika da  ubire ekstra profit, da se povećava razlika između bogatih i zemalja u razvoju, a da Hrvatska sve dublje tone u dužničko ropstvo, slično Grčkoj.

Skup je završio u 12,10. Poslije toga nastavljen je obilazak Samobora i povratak je upriličen u 14:00 sati. Postavljanje ploče Samoborskoj antifašističkoj grupi 1941. – 1942. godine odloženo je za 15. 10. kada se proslavlja Dan grada Samobora.

U Zagrebu 2.8.2015. godine

Stjepan Šafran,

potpredsjednik ZUABA ZŽ i Grada Zagreba

Drugarice i drugovi, dragi gosti i prijatelji!

 

Čast mi je i zadovoljstvo pozdraviti vas na ovom svečanom obilježavanju 78-e godišnjice održavanja osnivačkog kongresa KPH, održanog na ovom mjestu kraj Anindola 1. i 2. augusta 1937. godine.

Posebno sam ponosan činjenicom što je organizaciju obilježavanja od 1997. preuzela SRP-a, kao idejni i politički slijednik nekadašnje KP, a kasnije SK.

KPH je kao organizacioni subjekt osnovana na osnovu odluke donesene na IV. zemaljskoj konferenciji KPJ održanoj u Ljubljani 1934. godine, u sklopu potrebe za osnivanjem nacionalnih KP unutar KPJ.

Razlozi za osnivanje KPH kao zasebnog organizacionog subjekta bili su višestruki: potreba efikasnije koordinacije između rastućeg broja organizacija na terenu, kvalitetnog rješavanja nacionalnog pitanja u Jugoslaviji (za čije rješavanje buržoaski režim nije imao predispozicije), potreba konsolidacije partije u teškim uvjetima ilegalnog rada u kojima se partija našla nakon Obznane iz 1920. godine neposredno nakon osnivanja.

Tome treba dodati i unutrašnje trzavice u partiji kao posljedice frakcijske borbe. Na kongresu kojemu je prisustvovalo 20-ak delegata, kao delegat CK KPJ nastupio je drug Tito pod pseudonimom „Ivica“ i podnio referat.

Među ukupnim aktivnostima kongresa poseban značaj pripada proglasu kojeg njegova klasno – socijalna originalnost i univerzalna vrijednost i danas čini aktuelnim, citiram:

„Između radničkih interesa i stvarnih interesa hrvatskog naroda nema i ne može biti nesuglasica jer su radnici, kao dio svog naroda, krvno zainteresirani da narod bude slobodan, da mu bude osiguran razvitak, da se poštuje sve što je lijepo i napredno u njegovoj tradiciji i kulturi. Boreći se za te ideale, mi se borimo protiv nacionalne zagriženosti jer znamo da su pravi napredak i sloboda Hrvatskog naroda osigurani samo u hrvatskoj slozi i suradnji s ostalim narodima Jugoslavije“.

Među zadacima koje je kongres postavio partijskim organizacijama valja istaknuti: potrebu čišćenja partije od frakcijskih elemenata, učvrstiti i proširiti partiju organizaciono.

Izražena je i solidarnost s radničkom klasom i borbom španjolskog naroda s kojima se rame uz rame borilo i oko 1750 Jugoslavenskih komunista protiv fašističkih snaga generala Franca.

Na kraju je izabran i prvi CK KPH.

Tako konsolidirana partija, kao integralni dio KPJ na čije čelo je te godine došao drug Tito, bila je u stanju procijeniti političke prilike koje su vodile prema svjetskom ratu. I bila je jedina politička snaga u zemlji idejno osposobljena pripremiti i organizirati aktivan otpor neprijatelju i njegovim pomagačima, povesti narod u oslobodilačku borbu i socijalističku revoluciju i izvojevati pobjedu. Iako malobrojna, sa svega 12-ak hiljada članova, uspjela je uz sebe mobilizirati nekoliko stotina hiljada boraca, što zbog svojeg klasno-socijalnog, ali i moralnog određenja nije uspjelo mnogim brojnijim partijama građanske provenijencije. Te partije ne samo da se nisu suprotstavile nadolazećoj opasnosti, već su odbile i suradnju s KPJ. Komunističkoj partiji je to uspjelo zahvaljujući ne samo svojoj klasno – socijalnoj poziciji u društvu, već i zahvaljujući i visokom stupnju discipline i požrtvovanosti, kako u političkom radu tako i u oružanoj borbi, u kojoj su mnogi dali svoje živote.

Dragi prijatelji, danas kad se prisjećamo ovih časnih događaja, koji su obilježili epohu koja je iza nas, kad smo došli da se poklonimo i njihovoj žrtvi, red je da rezimiramo rezultate njihovog rada i da povučemo neke usporedbe s vremenom sadašnjim.

Rezultat političkog djelovanja partije i njena vodeća uloga u NOB-i i revoluciji i poslijeratnoj izgradnji je:

– pobjeda nad okupatorom i domaćim klerofašističkim snagama u ratu

– pripojenje oduzetih ili ustupljenih dijelova zemlje

– uvođenje samoupravnog socijalizma kao jedinstveni primjer prirodne pozicije rada u društvu i dostojanstva radnika i seljaka koji bi bili u stanju upravljati vlastitim sudbinama

– najintenzivniji period privrednog i kulturnog razvoja, dotada nezabilježen na ovim prostorima

– najduži period mira među pripadnicima različitih nacionalnih i konfesionalnih subjekata na ovim prostorima koji je trajao gotovo pola stoljeća, od završetka II. svjetskog rata do secesije 90-ih

– najveći ugled koji su narodi ovih krajeva postigli u međunarodnim relacijama

– doprinos osnivanju Pokreta nesvrstanih, svojevremeno najbrojnije grupe zemalja orijentiranih ka miroljubivoj koegzistenciji

Sve je to postignuto uz puni državnički suverenitet, bez gubitka ni jednog privrednog ili financijskog objekta i ni jednog pedlja nacionalnog tla.

Globalni geopolitički tektonski poremećaji 90-ih nisu zaobišli ni nas. Dapače, primjer jugoslavenskog samoupravljanja, sa do tada jedinstvenom primjenom u svijetu bio je nepoželjan svjetskim moćnicima te ga je trebalo ukinuti kroz proces koji je osmišljen izvana, a sproveden iznutra. Posao im je između ostalog olakšao i otklon SK od svoje povijesno klasne misije kada je došlo do većeg stupnja razumijevanja i suradnje između pripadnika partije i nacionalista, odnosno protivnika revolucije unutar vlastitih nacionalnih korpusa, nego između pripadnika partije različitih nacionalnih korpusa.

Rezultat je svima poznat: jednostrana secesija Slovenije i Hrvatske, koju su prema domino efektu slijedile i ostale republike, što je za posljedicu imalo rasplamsavanje međuetničkog i konfesionalnog oružanog sukoba s elementima građanskog rata putem kojeg je provedena kontrarevolucija, čime su privredni, financijski i ljudski resursi prepušteni na milost i nemilost, stranim i novoinstaliranim domaćim kapitalistima.

Izvršena je revizija povijesti te se po principu zamjene teza napadaju i omalovažavaju najznačajniji događaji i njihovi nosioci, pa i sam Tito. U tu prljavu rabotu uključeni su i ljudi  koji su po vokaciji povjesničari. Pa nije li i dr. Mengele bio liječnik po profesiji, ali on nije zadužio medicinsku znanost, već ju je osramotio, a to čine i povjesničari koji falsificiraju događaje i učesnike najslavnijeg razdoblja naše povijesti.

Tako smo se mi, slijednici naših prethodnika kojih smo se danas došli ovamo prisjetiti, našli u poziciji veoma sličnoj onoj u kojoj su se nalazili oni u svoje vrijeme. Hrvatska, ali i ostale državice nastale na jugoslavenskom prostoru, nalaze se pred potpunim ekonomskim slomom, a izgubljen je suverenitet na dulji period. U to nas je dovela politika restauracije sprovođena od stranaka građanskog tipa pa je naivno i iluzorno očekivati da nas one mogu i izvući iz te situacije, bez obzira radi li se o strankama pozicije ili opozicije koje su umjetno podijeljene na desnicu, koja to i je, i ljevicu, koja to nije, jer one nisu spremne da se uhvate u koštac s vlasničkom strukturom. Odnosno, nisu voljne da otetu imovinu oduzmu i vrate onima koji su je stvarali i kojima po toj osnovi pripada. To vrijedi za pojavu stranaka koje specifičnošću svoga imena ili fokusiranjem na pojedine teme na kratko uspijevaju privući pažnju koja vrlo brzo nestaje s nestankom kozmetike u koju su se uvili.

I to nije slučaj samo kod nas, već i drugdje u svijetu. Najnoviji i vrlo indikativan je slučaj grčke Syrize i on samo potvrđuje tezu naučnog socijalizma da kritika kapitalizma s kapitalističkog stajališta ne može uroditi plodom. On se, naprosto, ne da popraviti pa su svi pokušaji socijaldemokracije da to učini voda na mlin kapitalističkog sistema i tupljenje revolucionarne oštrice.

Lokalne, ali i globalne prilike, u vremenu u kojem živimo, bjelodano govore da se ne radi o financijskoj ili ekonomskoj krizi kako je tvorci nazivaju, već se radi o krizi kapitalističkog sistema koji je ispunio svoju povijesnu misiju i vođen isključivo logikom profita nema odgovora za današnje potrebe čovječanstva, već ugrožava i njegov sam opstanak. Time je više nego ikad aktualizirana pred jednim stoljećem izrečena teza da je budućnost čovječanstva socijalizam ili barbarstvo. Danas smo bliže ovoj drugoj varijanti. Na narodu je da odluči kojim će putem, a na nama da ga uputimo.

 

 

U Anindolu 1. kolovoza 2015.

 

Vladimir Kapuralin,

predsjednik Socijalističke radničke partije Hrvatske