U subotu 22. lipnja, članovi Društva Josip Broz Tito i Socijalističke radničke partije iz Pule i nekoliko istarskih gradova obišli su nekoliko značajnih punktova na Kordunu.
Prva stanica bila je u Vojniću. gdje smo zajedno s domaćinima položili vijenac na spomenik palih boraca i žrtava fašizma.
Sljedeće odredište bilo je područje partizanske bolnice na Petrovoj gori, uz stručno vodstvo profesorice Tatjane Protulipac. Iako devastirana tokom ustaškog pira za vrijeme „Oluje“ i nakon nje, na terenu su vidljivi ostaci koji zorno pokazuju o kakvom se kompleksnom projektu tu radilo.
Bolnica je bila jedna od malobrojnih u Evropi i svijetu. Izrađena je na inicijativu doktora Save Zlatića, Istranina, i na osnovu iskustva borca španjolskog građanskog rata, Jakova Kranjčevića Brade. Imala je energanu, podzemni medicinski dio i cijeli niz neophodnih pratećih objekata. Pružala je i medicinske usluge lokalnom stanovništvu i za sve vrijeme rata nije bila otkrivena od neprijatelja, što svjedoči o istinskom jedinstvu naroda tog kraja i partizanske vojske.
Bolnica je 1971. godine odlikovana ordenom narodnog heroja. Danas se o njenim ostacima brinu lokalni volonteri – antifašisti uz potporu Srpskog narodnog vijeća, veleposlanstva Izraela, a nekoliko obilježja obnovljeno je pomoću donacija Ruske Federacije. Država nije doprinijela ničim da bi sanirala štetu koju su svojom patološkom mržnjom prouzročili njeni stvaraoci. Prije odlaska, položeno je cvijeće na spomen obilježje doktorice Marije Šlezinger.
Nakon obilaska lokaliteta partizanske bolnice, posjetili smo Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna, rad akademika Vojina Bakića, kojom prilikom je položeno cvijeće na spomen kosturnicu.
I ovaj spomenik je devastiran, zajedno s više od 3.000 uništenih spomeničkih obilježja, nakon secesije i kontrarevolucije 90-ih, ali zbog svojeg volumena, ovaj spomenik nije mogao biti uništen na „industrijski“ način, eksplozivom, poput većine, već je to rađeno „manualno“, čekićem i sjekačem ili kakvim akumulatorskim alatom, što je iziskivalo ogroman napor, ali za zadovoljavanje poriva mržnje ništa nije teško. Iako su vrata kroz koja se ulazi u unutrašnjost spomenika bila zaključana, unutra se uz malo vještine može ući kroz mnogobrojne otvore nastale prilikom devastacije objekta, što su neki od nas iskoristili za unutrašnje razgledanje.
Sljedeće odredište bilo je Topusko, mjesto u kojem je 8. – 9. V. 1944. godine održano treće zasjedanje ZAVNOH-a, Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske, tada najvišeg organa narodne vlasti.
U mjestu smo položili vijenac na spomenik palih boraca, ali zgradu u kojoj je zasjedao ZAVNOH nismo mogli vidjeti jer je više nema. Nema je ne zbog starosti i dotrajalosti, već zbog masovnog rušenja svega što je spominjalo na socijalističku revoluciju, prilikom već spomenutog ustaškog pira. Obilazak je zaključen na mjestu gdje je i započeo, u Vojniću u vatrogasnom domu, u ugodnom druženju s domaćinima.
U Puli 30. VI. 2024.
Vladimir Kapuralin