Politička kriza u Ukrajini je dostigla fazu neposredne borbe za vlast. Ishod te borbe počeo se rješavati u korist najreakcionarnijih, buržoasko-nacionalističkih i otvoreno profašističkih sila.
Sadašnja kriza u Ukrajini je manifestacija žestokog sukoba unutar vladajuće buržoaske klase, napad krupnog financijskog i industrijskog kapitala Ukrajine s ciljem preuzimanja vlasti i preraspodjele imovine koja je prethodno bila u rukama provladinih kapitalista. U toj borbi, na jedan ili drugi način, uključeni su i zapadni i ruski kapital. Bez sumnje, predvodnici svjetskog imperijalizma, a posebno SAD i EU (u njoj prije svega Njemačka) kao i Rusija, žele okrenuti trenutnu kriznu situaciju u Ukrajini u svoju korist. Sadašnja izravna intervencija pod vodstvom SAD-a i EU u unutarnja pitanja Ukrajine je bez presedana: financiranjem takozvane opozicije, izazivanjem i pomaganjem u organiziranju pokušaja državnog udara, političkim i gospodarskim pritiskom sve do otvorenog pokušaja sastavljanja nove vlade Ukrajine i nametanja osobe koja bi trebala biti postavljena za budućeg predsjednika Republike.
Ova politika vodećih imperijalističkih sila je očito nastavak nekažnjenih imperijalističkih agresija protiv Jugoslavije, Iraka, Libije, sadašnje intervencije protiv Sirije i drugih arapskih i afričkih zemlja, blokade i prijetnje Kubi, Venecueli, Sjevernoj Koreji, Iranu te prakse korištenja “mekih” državnih udara primjenjene u nekoliko zemalja Latinske Amerike. Ta politika je manifestacija jednog od glavnih ekonomskih obilježja imperijalizma: borba za podjelu svijeta između imperijalističkih sila, što je karakteristično za monopolistički kapitalizam u svim njegovim etapama razvoja. U današnjim uvjetima, imperijalizam poprima sve karakteristike svojstvene fašizmu: neposredna teroristička diktatura povezana s rukovodstvom najreakcionarnijih i najšovinističkijih elemenata financijskog kapitala, u punom skladu s definicijom Kominterne.
Međutim, pored ove vanjske intervencije, treba znati da je politika dotad vladajućega klana krupne buržoazije, na čelu s “Partijom regija” i njezinim pulenom, predsjednikom Janukovičem, nastavila i pogoršala grabežljivu politiku njegovih prethodnika (Kravčuka, Kučme i Juščenka), dovela je do pogoršanja životnih uvjeta radničke klase i svih radnih ljudi i do čudovišnog povećanja korupcije. Sve je to dopustila “oporba” kako bi oživjela svoje napade i koristila u borbi za vlast zajedno sa svojim konkurentima: najmračnijim i najreakcionarnijim elementima, ali i velikom dijelom društva, sve do fašističke i nacističke desnice.
U pravilu, borba kapitalista za vlast kao i borba s bilo kojom krizom, ima tendenciju slabljenja vladajuće klase koja stvara uvjete za jačanje politike rada, politike samih radnika. No, to se nije dogodilo u Ukrajini. Njezina radnička klasa je ušla u krizu idejno razoružana, dezorijentirana i s podijeljenim organizacijama: bila je talac političara koji su je iskorištavali.
Smatramo da je naša dužnost prepoznati i preuzeti odgovornost za slabost komunističkog i radničkog pokreta u Ukrajini i otvoreno reći naše čvrsto uvjerenje da jedan od glavnih uzroka stanja radničkog pokreta u Ukrajini kao i u Rusiji te u većini zapadnih zemalja, najoštrija je desna devijacija u komunističkom pokretu, objektivna politika suradnje s buržoaskom klasom koju već desetljećima provode mnoge velike partije evropske ljevice i bliske su joj u političkoj strategiji i taktici.
Kao što je oportunizam u vrijeme vlasti Gorbačova prepustio socijalizam kapitalizmu, danas nasljednici Gorbačova napuštaju svoje pozicije pred napadom fašizma. Radni narod je dezorganiziran i nastavlja se zavaravati parlamentarnim iluzijama i nadom u poštene izbore, pokušavajući stvoriti različite verzije vlada i sindikata lijevog centra, u navodno mogućoj progresivnoj građanskoj državi.
Te iluzije i obmane radnici moraju jasno odbaciti.
Radnička klasa i svi radni ljudi moraju voditi vlastitu klasnu borbu protiv kapitalizma i kapitalističke politike svih vrsta i klanova, za svoju vlast: vlast radnog naroda. Radnički klasni frontovi i proleterski odredi mogu i moraju postati centri antifašističke borbe svih poštenih ljudi i progresivnih snaga u svijetu jer bez borbe protiv imperijalizma i potpore koje imperijalizam uživa u radničkom pokretu – oportunizma – borba protiv fašizma je isprazna i lažljiva fraza.
Komunisti i radni ljudi svih zemalja moraju biti prvi koji će započeti otpor rastućem fašizmu u Ukrajini, Siriji, u EU, SAD-u, i bilo gdje u svijetu.
Proleteri svih zemalja , ujedinite se!
Savez komunista Ukrajine
Ruska komunistička radnička partija
Komunistička partija Sovjetskog Saveza
Bjeloruska komunistička partija radnika
Socijalistički pokret Kazahstana
Marksistički pokret “Narodni otpor” (Moldavija)
Komunistička partija Azerbajdžana
Komunistička partija Grčke
Komunistička partija Italije
Savez revolucionara – Komunisti Francuske
Radnička partija Mađarske
Partija bugarskih komunista
Komunistička inicijativa Njemačke
Socijalistička radnička partija Hrvatske
Nova komunistička partija Jugoslavije
Komunistička partija Bugarske