Demonstracije su bile nužna društvena poreba

Krajem prošle i početkom ove godine došlo je do naglog pada standarda građana,a razlog tome je veliki porast cijena prehrambenih proizvoda, komunalnihusluga te cijena goriva. Ističem samo najbitnije faktore pogoršanja kupovnemoći građana i ekonomske pozicije države koja paralelno sa smanjenjemdruštvenog proizvoda tone u kolaps. Drugi problem je psihološko-političko stanjedruštva, koje rezultira iscrpljenošću neoliberalnog modela upravljanjadržavom koji provodi vladajuća stranka (HDZ), a soprano secondo oponaša upozadini na čelu sa čuvenom ‘strankom kapitala’, kako je njeni čelnici sami definiraju(SDP), „vježbajući“ da sutra na vlasti rade isto.Frapantna je činjenica da nam je prošle godine iz zemlje pobjegao premijer, dasu razotkrivene mnoge kriminalne afere, upletene su u mutne poslove i projektemnoge institucije društva i vlasti te državna poduzeća i banke. Takozvani vladinprogram za izlazak iz krize išao je preko leđa najsiromašnijih građana, uvođenjemtakozvanog kriznog poreza i tako ugrožavajući radno aktivnu i umirovljeničkupopulaciju. Krupni kapital, pogotovo onaj ‘crni’ ostao je nedirnut, bogatisu još više bogati, a siromašni još više osiromašeni. Ponašanje vladajućihje sve oštrije suprotstavljeno interesima većine ii normalno je da izaziva protuvladinureakciju, u situaciji sa 35 tisuća nezaposlenih, oko 70 tisuća građanakoji rade, a ne dobivaju plaću te opće besperspektivnosti i nesigurnosti.Reakcija na takvo stanje u društvu, prvo je došlo od grupe mladih ljudi, koji suse povezali preko društvene mreže (facebook), stihijsko bez jasne političkeartikulacije, usmjereno na zahtjev za odstup vlade Jadranke Kosor, te zahtjevaza prijevremene izbore. Karakteristika tih grupa, bilo je političko šarenilo odkrajnje desnice do lijevih grupa sa anarho-liberalnim političkim opredjeljenima.Vrlo brzo uključuje se sve više lijevo orijentiranih pojedinaca i grupa pase u prosvjede tako uključila i naša partija, koja je iznošenim parolama interpretiraladio svog programa („Poduzeća radnicima-poništenje pretvorbe iprivatizacije“, “Rad bez plaće-gore od ropstva“, „Jednakost-zaposlenostsamoupravljanje“).Pojavili smo se u svim većim gradovima pa i u nekim manjimsredinama i naišli na veliko odobravanje i podršku. Potkraj ovih prosvjedauključili su se i neki sindikalne središnjice, ali nažalost sa malim brojem sudionikai nejasnim stavovima.Bez obzira na učinak protesta, može se reći da nije postignuta masovnost, baremne u skoro milijunskom Zagrebu. Ipak, demonstracije su bile nužna društvenapotreba, proces demokratizacije društva ipak jer otvoren, potrebno ga jenastaviti uz artikulaciju klasne svijesti te veću i ozbiljniju participacijugrađana.