Zlatno tele i kravlje ludilo
Zabluda je da kravlje ludilo nije postojalo i prije njegovog definiranja pred
dvadesetak godina. Jednu vrstu kravljeg ludila obrađuju Iljf i Petrof u knji-
ževnom djelu „Zlatno tele“. Ovo se pokazuje u klanjanju zlatu, bogatstvu i potpadanje pod najprimitivnije instikte uzimanja,imanja, posjedovanja i pljačke.
Danas „srebroljupci“ ne sanjaju zlatne i srebrne poluge (osim kada se treba
sakriti opljačkano), danas postoje drugi simboli bogatstva: nedostižno skupi
automobili, jahte na kojima se možeš izgubiti, ogromne (makar i ružne) ku-
ćerine na najekstravagantnijim mjestima. Uz to, (a kako bi bez toga moglo
biti?) beskrajna bahatost i podcjenjivački stav prema onima koji imaju manje ili
nemaju ništa. To se danas zove „tržišna privreda“, a u nju su uključene sve
vrste privatizacije, restruktuiranja, stečaja, mnogi „zakoni“ (koji su u biti nezakoniti) – kraće rečeno kapitalistički odnosi primitivnog tipa. Nije to daleko od
ropstva, ako se zna koliko ljudi kod nas radi bez plaće. Ni od feudalizma ako se
gleda odnos vlasnika zemljišta prema najamnicima istog. Pita se čovjek: kako ti
radnici i seljaci (iliti poljoprivredni proizvođači) preživljavaju?
A tek nezaposleni i umirovljenici s malim penzijama?
Makar je eksploatacija tuđeg rada dovedena do savršenstva u okvirima
„legaliteta i zakona“, makar je tehnološka revolucija dovela do ogromnog
povećanja produktivnosti u sferi materijalne proizvodnje i usluga, pa time i do
neslućenih profita vlasnika sredstava za proizvodnju (kapitalista), ovi kao da
boluju od kravljeg ludila, suludo žele uzeti sve, a ne samo ono što im treba.
Klanjaju se nepostojećem Zlatnom teletu i zaboravljaju da ne žive sami na
svijetu. Čak, nadajmo se da je to samo izmišljotina, razmišljaju kako da uklone
dio stanovništva svijeta koji im je nepotreban za sadašnji tempo stvaranja profita.
Ta jedan bolji stroj zamjenjuje rad stotina ljudi koji su, normalno, postali
nepotrebni!
I tada netko dira u taj ljudski mravinjak, svi mravi reagiraju, diljem svijeta se
ljudi bune protiv tiranije, globalizacije, gubljenja samostalnosti i osobnih sloboda i prava.
Orwelova „1984“ davno je počela i sada se ubrzano događa.
Svatko bi uskoro mogao postati samo broj o kojem postoji dosje, broj koji se
dodirom tipke može izbrisati. A prst koji dira tipku je uvijek kapital sa svim
svojim karakteristikama.
Zato postoji teza: Budućnost čovječanstva je u socijalističkim društvenim i proizvodnim odnosima! Kapitalizam svojim egoizmom i nezasitnošću kapitalista
samo zaoštrava sukobe u svijetu.
Reklo bi se da i kod nas raste svijest o tim činjenicama. Nezadovoljstvo raste.
Mr.sc. Božidar Dugonjić, glavni i odgovorni
urednik Socijalizm danas i član Predsjedništva SRP-a