Glasati za SRP znači zakoračiti prema humanizaciji društva
Kraju se primakla godina u kojoj je svakom postalo jasno da živimo u državi koju vladajuće političke strukture koriste kao sredstvo za postizanje svojih sramnih pa i doslovno zločinačkih namjera; u državi u kojoj otimačina nije samo incident, pa čak niti pravilo, već, usudio bih se reći, za neke i sami smisao njenog postojanja; u državi u kojoj je korupcija primarni model poslovanja i ponašanja općenito.
Građanin je formalno, prema Ustavu, nositelj vlasti, a u stvarnosti „podanik“.
Ne samo, premda primarno, zbog siromaštva, već i zbog nefunkcioniranja
društvenih mehanizama koji bi mu trebali omogućiti ostvarivanje njegovih prava i interesa.
Kroz višegodišnji rad u udrugama za zaštitu ljudskih prava, uvjerio sam se kako su razmjeri nepoznavanja prava, od strane onih koji su zaduženi za njegovo provođenje, golemi. Uzroke potpune pravne nesigurnosti treba tražiti u pravnim fakultetima koji ne proizvode kvalitetne kadrove, ali i u zločinu nad pravosuđem počinjenim ’90-tih, u svojevrsnoj pravosudnoj kontrarevoluciji, kad su sposobni kadrovi masovno zamijenjeni podobnima.
Mozaik protupravnog sudovanja ne kreira samo neznanje pravosudnih dužnosnika – upotpunjuje ga i teško shvatljiva nezainteresiranost za provođenje prava i pravde. Opisana pravna nesigurnost pogađa, naravno, samo građane koji uspiju artikulirati svoj problem pred nekim državnim tijelom.
Svi ostali, a to je velika većina, presiromašni su za plaćanje pravne pomoći, a ona besplatna, premda bi trebala biti odavno dosegnuta civilizacijska tekovina, u nas postoji samo formalno.
Građani, naravno, svoja prava pred sudovima mogu ostvarivati i sami jer stranka u postupku nije dužna poznavati pravo – sud poznaje pravo i pruža zaštitu građaninu koji je pred njega dužan iznijeti samo činjenično stanje. O tome je građane potrebno informirati i educirati ih, unatoč otporu određenih skupina, „pravokracije“, kojoj je opća nepismenost izvor zarade – jedan od oblika pljačke „podanika“.
Zbog toga je Hrvatskoj nužna politička opcija koja će u potpunosti provesti ustavnu odredbu o građaninu kao nositelju vlasti, faktoru koji u demokratskom društvu aktivno artikulira i ostvaruje svoja prava i interese – kako pravne, tako i političke. Potrebna nam je, dakle, istinski demokratska vlast, spremna realizirati načelo vladavine prava. Nije nam, naime, dovoljna samo „pravna država“ jer ona, osim trodiobe vlasti i neovisnosti pravosuđa, ne pretpostavlja nužno i vladavinu prava.
Te vladavine prava nema bez pune demokracije, a nje ne može biti bez socijalizma!
Hoće li u 2011., izbornoj godini, ako već ne izabrati većinski takvu vlast, barem omogućiti takvoj političkoj opciji ulazak u Sabor, i tako nepovratno lansirati projekt humanizacije društva, ovisi o spomenutim biračima-podanicima.
Pred njima je jednostavan izbor: u svoju korist ili u korist svoje štete!