NE KERUMŠTINI!
Nemam splitsko kolino, ali imam veliku ljubav za Split. Ne znam koji dio grada više plijeni,
da li Dioklecijanova jezgra, opjevani Marjan, predivna Riva, živopisna slojevitost gradskih
četvrti centra i Splita 3, lungomare od Žnjana do Bačvica ili bolje rečeno sve tamo preko
Rive, Meja, Sustipana, Ježinca, Kašjuna, Instituta, Bena do Spinuta! Ne vjerujem da ima
mnogo gradova koje resi takva ljepota. Ipak, Marjan je najveća blagodat grada, njegova
pluća, mjesto za masovnu rekreaciju i odmor građana, ali i biser turističke ponude. Slične
atribute može imati i potez uz more od Zente pa skoro do Stobreća, no zahvaljujući igrama
osobnih interesa moćnika i jalovosti takozvanih vlasti kojima je (do jednoj do sada od kada
je nezavisne Hrvatske) interes grada usputan, taj je dio grada još uvijek Kaos koji još nije
porodio Geju.
Da se vratim na Marjan. Na žalost, pitanje je prestiža stanovati na bilo kojem dijelu
Marjana, pa smo dnevno svjedoci proždiranja Botićeve „samotne planine“. Marjan se
pretvara u spavaonicu moćnika i zaslužnika svake vele (na žalost, to je počelo još dok smo
imali pravednije i uređenije društvo). To je jednostavno zločin i to mora stati, a oko toga
jednostavno ne može biti dvojbi. U civiliziranom društvu, u zemljama koje sprovode zakone
to bi bilo zabaranjeno – i gotovo. Zamislite pritiska bogatuna na prostor Central Parka u
New York-u, ali nema te sile koja ga može devastirati. No u državi koja je u vlasništvu
mafije, u zemlji u kojoj 30% građana svoje glasove daje lopovskoj stranci, u gradu koji ima
najprimitivniju legalno izabranu vlast među svim gradovima civiliziranog svijeta, pojam „i
gotovo!“ ne postoji. Gotovo je, zapravo, kada bahati novostećak koji vlada gradom sa svojom
rodijčko-pajdaškom svitom, kaže da je gotovo. A to je kada se on i njegovi namire. No
konačno se i u ovom gradu dogodilo nešto što ga reafirmira kao grad – građanski bunt.
Jeste da je građanska inicijativa malo zakasnila. Nije je bilo kada su stavljani čiketi u zgrade
Jugoplastike, kada su jedna za drugom umirale firme, čak ni kada se osvajao Hajduk. Kap je
prelila čašu tek kada se Dinastija odlučila dodatno bogatiti na obalama Marjana. Jer ljubav
za Marjan se može izraziti stavom da tamo ne smije ničeg biti osim borova, kao i stavom
da može biti još pet kupališta s ugostiteljskim objektima, oko toga se može raspravljati, ali
misleći dio Splita sve teže može trpjeti kerumštinu!
Ne moramo se uvijek i sa svakom inicijativom nevladinih udruga, neformalnih grupa,
facebook akcija, spontanih događanja naroda i sl. do kraja slagati, ali ih sve moramo
pozdraviti i uvažavati kao legitimni izraz stavova dijela građana, a nadasve kao korektiv
društvenih devijacija i branu beskrajnoj moći kapitalistićkih skorojevića koje je oficijelno
društvo porodilo, pa ih po prirodi stvari, kao svoje čedo, institucije tog istog društva neće
spriječiti u daljnjem stjecanju bogatstava ni onda kada je to s onu stranu ili onkraj zakona.
Splite, ima nade! Tvoj misleći dio je krenuo, pomognimo mu da raste i nikada više ne dozvoli
da ovakovi dođu na čelo ovog prelijepog poharanog grada.
Splićanin (podaci poznati redkaciji)
PS:
KERUMŠTINA – sticanje inicijalnog kapitala profiterstvom u ratu, zaobilaženje zakona, jer
zakoni su za gubitnike, kupovanje ljudi i političara, instaliranje nepotizma, manjak kulture i
obrazovanja, beskrupuloznost…