KRIZA U ULJANIKU

Mreža oko Uljanika plete se već više od jednog desetljeća, možemo slobodno reći od same kontrarevolucije i secesije 90-ih kad je krenulo opće otimanje vlasništva onima koji su to vlasništvo stvarali – samoupravljačima, samo što je Uljanik bio preveliki zalogaj da bi ga u startu dokrajčili pa ga je trebalo izmoriti. Sad su predatori osjetili da je na izmaku snaga i spremni su na konačni udarac.

Uljanik je zadnja perla u ogrlici pulskog zaljeva koju je netko naumio pretvoriti u turističku destinaciju gdje će vlasnici kapitala, domaći ili strani, multiplicirati svoje profite dok će Puljani ili netko drugi pokrivati uslužne djelatnosti, a građani Pule gledati pulski zaljev preko ograde. U Hrvatskoj je udio turističke grane u ukupnom BDP-u 24%, što je objektivno neprihvatljivo. Turizam nije stabilna grana i u normalnim ekonomijama on čini 3-4% BDP-a. On donosi korist vlasniku, ali ne i društvu u cjelini

Postavlja se pitanje: kako je moguće da se u tržnoj ekonomiji, koja je navodno superiornija u odnosu na plansku, jedan ovakav nekadašnji gigant nađe u ovakvoj situaciji uz pune navoze i knjige narudžbi? Krećemo od pretpostavke da kod sklapanja ugovora nisu kalkulirani gubici, jer ako jesu onda one koji su takve ugovore sklapali, to jest upravu, treba odmah razvlastiti.

Ako nisu ukalkulirani prilikom ugovaranja, da li su gubici nastali u proizvodnom procesu? Da li je razlog u velikim menadžerskim plaćama ili u outsourcingu? U svakom slučaju, uprava ne može biti oslobođena odgovornosti.

U toliko osporavanom, kritiziranom i stigmatiziranom socijalizmu, Uljanik je poput Feniksa izašao iz ruševina nakon II. svjetskog rata i postizao epohalne rezultate. Bio je u samom vrhu svjetske brodogradnje. Uz ostale privredne djelatnosti, i brodogradnja je doprinijela da je socijalistička Hrvatska u Jugoslaviji neko vrijeme bila druga po rastu BDP-a, iza Japana.

U to vrijeme, u Uljanik su dolazili ministri, predsjednici vlada, šefovi država, diplomati, prinčevi i kraljevi, a danas kukavna i podanička hrvatska vlast treba čekati odobrenje iz Bruxellesa da li smije intervenirati u vlastito poduzeće. Ima li većeg poniženja? Stoga lažu svi oni koji kažu da je Hrvatska suverena država – ona je duboko podanička i zavisna. Lažu i svi oni koji se busaju u prsa i uzvikuju „Imamo Hrvatsku“. Hrvatsku imaju inozemni i domaći vlasnici kapitala. Hrvatsku imaju vlasnici banaka, Telekoma, INA-e, hotela i, sutra, Uljanika.

Uljanik se našao pred zatvaranjem kruga. Osnovala ga je Austro-Ugarska, KuK, monarhija, koja je, današnjim rječnikom govoreći, bila neki oblik „Evropske unije“ sastavljena od desetak naroda, a mogla bi ga zatvoriti današnja Evropska unija.

Radnicima Uljanika, ali i građanima Pule, treba biti kristalno jasno da sa gašenjem Uljanika gasi se i Pula kakvu znamo. Ako želimo spriječiti taj scenarij, moramo se trgnuti iz letargije i shvatiti da samo udruženi i solidarni imamo šanse spriječiti predatore u njihovom naumu, a kao uzor može nam poslužiti način na koji su branili svoje poduzeće i strojeve u njemu radnici pulskog mlina 3. januara 1947. godine.

U Puli 24. I. 2018.

Vladimir Kapuralin,

član predsjedništva SRP-a

PODRŠKA RADNICIMA ULJANIKA
Socijalistička radnička partija

Gradska organizacija Pula

Konferencija za medije

GO SRP Pula s velikom zabrinutošću prati razvoj situacije u pulskom brodogradilištu Uljanik.

Uljanik je tokom svog postojanja imao centralnu ulogu u poticanju privrednog, društvenog i kulturnog razvoja grada Pule i cijele Istre. Cijeli moderni grad Pula izgrađen je usporedo s Uljanikom, počevši od početka njegove gradnje 1856. godine. Od tada Pula bilježi svoj industrijski i urbani procvat. U tom razdoblju Uljanik postaje i centar radničkoga organiziranja i klasne borbe u Puli. Tokom fašističkog razdoblja, postaje i centar antifašističke borbe.

Najveći i najvažniji razvoj, Uljanik i Pula doživjeli su uvođenjem socijalističkog političkog i ekonomskog sistema 1947. godine i tokom tog razdoblja stvorena je većina infrastrukture i vrijednosti koje građani koriste do danas.

Početak kontrarevolucije 1990. godine donosi temeljni zaokret u politici i ekonomiji Hrvatske koji posebno se odražava na proizvodne snage i radničku klasu. Radnička klasa je od tada u potpunosti razvlaštena od sredstava za proizvodnju koje je izgradila i s kojima je suvereno raspolagala desetljećima. Ekonomska politika se od tada pa do danas svodi na oduzimanje vlasništva i prava radničkoj klasi u cilju bogaćenja domaćih i stranih kapitalističkih elita.

U tom kontekstu promatramo sadašnju duboku krizu Uljanika koja nastavlja deindustrijalizaciju i razgradnju proizvodnih cjelina i koja ima za cilj rasprodaju najvrjednijeg zemljišta na obali i u centru grada s ciljem apartmanizacije i stvaranja dodatnog bogatstva kapitalističkoj klasi.

Radnička klasa tu može samo izgubiti pošto “prenamjena” industrijskog u turističko područje ni na koji način ne može nadoknaditi izgubljena radna mjesta, a i ona koja stvori su malobrojna, slabo plaćena i niskokvalificirana te ne mogu biti izvor razvoja i nove vrijednosti.

GO SRP Pula u ovim teškim trenucima poziva radnike Uljanika i sve građane Pule da odlučno pruže otpor svakom pokušaju “restrukturiranja”, “prenamjene” ili drugih oblika gašenja i zatvaranja Uljanika pošto, kako u prošlosti tako i u budućnosti, sudbina Uljanika postati će i sudbina Pule.

U Puli 24.. I. 2018.

predsjednik GO SRP Pula

Davor Rakić