Mjesto održavanja: Pula

Vrijeme održavanja: 13. II. 2014.

Tema: Pobuna naroda u Bosni i Hercegovini

Opravdani razlozi za nemire u BiH su svima razumljivi i oni ne začuđuju, a njihov zajednički nazivnik je teško socijalno stanje koje pogađa sve slojeve stanovništva. Ono je posljedica kontrarevolucije kao integralnog dijela secesije 90-ih godina prošlog stoljeća, čime je ukinuto socijalističko društveno-ekonomsko uređenje na osnovama samoupravljanja i stečena socijalna prava radnih ljudi. Slijedila je pljačka društvene imovine i restauracija sirovog kapitalizma na razini prvobitne akumulacije. Tome treba dodati ljudske gubitke i materijalna razaranja tokom međuetničkog i međukonfesionalnog sukoba s elementima građanskog rata 90-ih.

Iako su razlozi svima jasni, sam povod i događaji koji su uslijedili obiluju pitanjima koja su u ovom trenutku bez odgovora i koja pobuđuju niz pretpostavki, poput: tko stoji iza pobune naroda, koji su ciljevi demonstranata, tko je sve uključen, da li su uključene i međunarodne institucije i da li je moguć ukrajinski sindrom?

Ono što mi u SRP-u u ovom trenutku podržavamo je da su se ljudi uopće pobunili i da traže rješenje za svoje probleme i da su se pri tome oslonili na sebe. Dobro je i to što do sada pokret nije skliznuo na teren nacionalne diferencijacije, barem ne javno.

Manje smo zadovoljni ciljevima koji su se našli na meti demonstranata, poput kolateralne štete koja je nastala na arhivskoj građi u Sarajevu iako je, kako stvari stoje, na sreću nastala šteta puno manja od onoga kakvom je na početku prikazana.

Također, smatramo nedovoljnim i nepotpunim zahtjeve za smjenom postojeće garniture političke elite jer su političari samo činovnici jednog sistema. Samom smjenom jedne garniture političara i njenom zamjenom drugom garniturom, unutar istog sistema, ne daje klasni rezultat i ne mijenja bit ni tok stvari.

Ne podržavamo posjetu hrvatskog premijera Zorana Milanovića i turskog ministra vanjskih poslova Bosni i Hercegovini. Osim što je to uplitanje i miješanje u unutrašnje stvari druge države; prvi ima dovoljno razloga da brine o situaciji u svojoj zemlji koja se bitno ne razlikuje od one u BiH i koja će se dodatno pogoršati izglasavanjem predloženog novog zakona o radu kojim se drastično ukidaju radnička prava i svode na razinu onih prije 1886. godine; drugi nije kompetentan da smiruje pobunu u Bosni, obzirom da je ona po intenzitetu na razini igrokaza dječjeg vrtića za roditelje u usporedbi s krvavim sukobima demonstranata i policije s ljudskim žrtvama, a koji su se održavali širom Turske tokom prošle godine. Osim toga, postavlja se pitanje u kojoj funkciji je turski ministar došao u Bosnu u ovom trenutku izraziti svoju zabrinutost ako to nije u funkciji predstavnika bivše višestoljetne okupacione sile koja time pokazuje možebitne aspiracije.

Bez jasno definiranog cilja i organizacije koja bi se temeljila na postavkama naučnog socijalizma, životne prilike ovih ljudi neće se bitno promijeniti. To pokazuju i pokušaji neformalnih grupa da preuzmu vodstvo bez „vodstva“ pokreta.

O tome svjedoči i fijasko jučer održanog tzv. Plenuma u Sarajevu, čime bi, na anarhističkim zabludama, pobornici anarhističkih struja na društvenim mrežama htjeli nadomjestiti radničko samoupravljanje kao izraz neposredne demokracije.

Međutim, bez obzira na ishod pobune, koji nažalost neće biti spektakularan, on će poslužiti učesnicima za stjecanje neophodnog revolucionarnog iskustva i ukazat će na put kojim obespravljeni trebaju ići do konačnog oslobođenja.

Vladimir Kapuralin,

predsjednik Socijalističke radničke partije Hrvatske

http://regionalexpress.hr/site/more/kapuralin-o-dogaanjima-u-bih/