Intervju je dat za Radio citta aperta / Radio slobodni grad iz Rima na kojemu se emitira emisija „La voce Jugoslava“ / „Jugoslavenski glas“. Intervju je vodio Ivan Pavićevac
Radio cita aperta
Pozdrav našim slušaocima. Nalazimo se u Puli, gdje vladaju nesnosne vrućine, s Vladimirom Kapuralinom odgovornim za inozemne odnose Socijalističke radničke partije Hrvatske od kojega tražimo razjašnjenje, ukoliko je to moguće, u vezi kontroverze između Slovenije i Hrvatske oko pomorske granice, točnije Piranskog zaljeva koji je ovih dana ponovno osvanuo na prvim stranicama medija. Izvoli Vlado.
V. K.
Hvala, Ivane, što ste mi ukazali mogućnost da prezentiram naše stavove o ovom slučaju, također upućujem srdačan pozdrav slušaocima emisije „Jugoslavenski glas“.
Nedefinirana granica između Slovenije i Hrvatske je jedan od recidiva kontrarevolucije i secesije iz 90-ih godina prošlog stoljeća. Prašinu diže posebno onaj dio koji se odnosi na morsku granicu.
Problem možemo razdvojiti na tri segmenta:
– nacionalni
– pravni
– klasni
Početi ću s klasnim koji je za nas jedini relevantan.
Za radne ljude, znači za ne vlasnike kapitala, i u Sloveniji i u Hrvatskoj potpuno je svejedno kako će se potezati granica, jer je već samo njeno postavljanje otežavajuća okolnost. To neće značajno uticati na živote gađana, kao što je bilo svejedno dok smo bili u zajedničkoj državi. Tada su građani i Slovenije i Hrvatske koristili infrastrukturu i s jedne i druge strane administrativne granice . Konkretno građani Istre iz pogranične zone koristili su usluge bolnice u Izoli, koja je na slovenskoj strani, a neki pogranični dijelovi u Sloveniji snabdijevali su se iz buzetskog vodovoda.
Stvar se unekoliko mijenja kad su u pitanju interesi kapitala, ribarstvo, turizam i drugo.
Vezano za nacionalne interese, i Slovenija i Hrvatska su male nacije i kao takve podložne kompleksu inferiornosti i potrebe za dokazivanjem. Obe su pokrenule rušenje Jugoslavije vođene egoističkim porivima i žele zadovoljiti svoj ego i u ovom slučaju.
Pravni okvir za rješavanje problema nudio je tri puta:
– međusobni dogovor dviju strana
– Međunarodni sud za pravo mora iz Hamburga
– Stalni arbitražni sud u Haagu
S obzirom da za međusobni dogovor nije bilo volje, preostali su Međunarodni sud za pravo mora iz Hamburga ili Stalni arbitražni sud u Haagu. Hrvatska je predlagala da se spor rješava na Međunarodnim sudu za pravo mora, a Slovenija je inzistirala da to bude Stalni arbitražni sud.
Razlika između te dvije institucije je što se Međunarodni sud za pravo mora rukovodi isključivo pravnim standardima, dok Stalni arbitražni sud uvažava i one političke.
Bilo je to vrijeme kada je Slovenija već bila članica EU, a Hrvatskoj se podanički i brzopleto tamo žurilo, ne pitajući za cijenu. Slovenija je tu svoju poziciju koristila maksimalno ne prežući niti od ucjene. Prihvaćajući da predmet preuzme Stalni arbitražni sud, Hrvatska je pristala da spor izgubi i time plati ulaznicu za EU. Odbijajući prihvatiti Međunarodni sud za pravo mora, Slovenija je pokazala želju da pobijedi. I to je osnova svega.
Iako si je Slovenija preuzimanjem predmeta Stalnog arbitražnog suda izborila povoljniju poziciju, izgleda da im to nije bilo dovoljno pa su se upustili u neke kompromitirajuće poteze. Hrvatska je do tih informacija došla i upotrijebila ih kao povod da iz postupka koji je za nju mogao završit nepovoljno izađe , odbijajući prihvatit eventualno rješenje.
Hrvatska zasluge za otkrivanje kompromitirajućih podataka pripisuje sposobnosti svojih obavještajnih službi. Međutim, prema nepotvrđenim špekulacijama, Hrvatskoj su informacije došle iz Amerike, koja je time hitjela kazniti Sloveniju što je u posjetu primila ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je došao na komemoraciju 100-te godišnjice pogibije većeg broja ruskih zarobljenika iz I sv. rata koji su poginuli u snježnoj lavini u Julijskim Alpama u Sloveniji za vrijeme gradnje ceste preko planinskog prelaza Vršič.
Nakon izbijanja kompromitirajuće afere, hrvatske odluke o izlasku iz postupka arbitraže, ali i povlačenja slovenskog pravnog tima iz sudskog vijeća, Hrvatska nije dovoljno uporno argumentirala potrebu obustave postupka i on je u izmijenjenom sastavu nastavio rad i donio neku odluku koju ja ne želim niti imam mandat da je komentiram. Međutim svi su izgledi da su se obe strane našle u pat poziciji.
Radio citta aperta
Hvala Vlado. Danas je u Puli održana i komemoracija povodom godišnjice rođenja velikog fizičara Nikole Tesle, kojom prilikom je položen vijenac na njegov spomenik.
V. K.
Hvala vama.
U Puli. 10. VII. 2017.