U Beogradu je u četvrtak 24. decembra, u 92. godini života preminuo Zdenko Duplančić, borac Prve proleterske brigade i penzionirani pukovnik JNA.
Drug Duplančić rođen je u Splitu 18. oktobra 1929. godine u imućnoj građanskoj antifašističkoj porodici. Zadojen idealima antifašizma i klasne pravednosti, kao gimnazijalac s 13 godina postaje SKOJ-evac, što, kako je znao govoriti, za Split onog vremena nije bio nikakav izuzetak. Porodična kuća, koja zbog ugleda nije bila u fokusu okupatora, poslužila je kao jedan od punktova odakle su ilegalci odlazili u partizane. Iz same uže porodice, sedam tetaka i ujaka bili su u partizanima, dvojica ujaka je poginulo, a majka je djelovala u AFŽ-u. Kao mladi SKOJ-evac, u stvari dječak, učestvuje s ostalim drugovima u ilegalnim akcijama propagandnog karaktera.
Nakon kapitulacije Italije, uspijevaju skupiti veću količinu oružja s kojim odlaze u Dugopolje. S obzirom da su bili kompromitirani, jedini put vodio je u partizane. S 14 godina postaje borac slavne Prve proleterske brigade kao pomoćnik mitraljesca, a nakon njegove pogibije postaje mitraljezac. Prošao je mnoga ratišta, cijelu Bosnu i Srbiju, vodeći teške borbe s Nijemcima, Bugarima, četnicima, ustašama, Čerkezima. Petnaesti rođendan, 18. oktobra 1944. godine, provodi na ulicama Beograda, boreći se u završnim operacijama za njegovo oslobađanje. Slijedio je Sremski front, borbe za oslobađanje Zagreba, a ratni put završava u Trstu.
Nakon oslobođenja, raspoređen je u ratno zrakoplovstvo, gdje se pripremao za školovanje u SSSR-u. Po uspješnom završetku školovanja, maja mjeseca 1948. godine, bio je raspoređen na službu u Komandu ratnog zrakoplovstva s činom poručnika. Dio usavršavanja obavio je u američkom školskom centru za zrakoplovnu elektroniku u državi Mississippi. Nakon toga radi u upravi sigurnosti Saveznog sekretarijata za narodnu obranu u Odjeljenju za vezu s vojnim izaslanicima. Govorio je više stranih jezika te je radio na području nabavke oružja, oruđa i vojne tehnike za JNA i na distribuciji vojne pomoći oslobodilačkim pokretima koji su se borili za dekolonizaciju svojih zemalja širom Afrike.
U mirovinu odlazi 1988. godine. Nedugo nakon toga, tektonski društveno-politički procesi, koji su rezultirali kontrarevolucijom i secesijom, kada su uništene one vrijednosti za koje se Duplančić još kao dječak borio – društveno-politički sistem, država, armija, a uzdigle one snage čijem porazu je i on doprinio, neminovno su ostavile ožiljak i na njemu. Ali Duplančić nije klonuo, fizički uspravan, ostao je postojan i uspravan duhom. Borbu je nastavio kao predsjednik udruženja Prve proleterske brigade održavajući živom uspomenu na tu brigadu u Srbiji. Učesnicima tradicionalnog obilježavanja sjećanja na Igmanski marš Prve proleterske, koji se održava u Sarajevu sredinom januara svake godine, ostat će u pamćenju kao dinamičan i lucidan doajen tih susreta.
Aktivan do zadnjeg otkucaja, bio je predsjednik Skupštinskog odbora općine Savski venac, predsjednik Saveza boraca te općine, član Gradskog odbora SUBNOR-a Beograda, Republičkog odbora i komiteta za međunarodne veze.
Hvala, čast i slava Zdenku Duplančiću!