U četvrtak 27. januara, u Zagrebu je u 94. godini preminuo prof. dr. Svetozar Livada, poznat na prostorima nekadašnje Jugoslavije kao istaknuti socijalni demograf, historičar, filozof, učesnik NOB-a, nosilac Partizanske spomenice, penzionirani profesor zagrebačkog Sveučilišta i suradnik više domaćih i stranih ustanova, mirovnih i humanitarnih organizacija.

Rođen je 14. marta 1928. godine u selu Gornje Primišlje, općina Slunj. Od najranijeg djetinjstva, po izbijanju II. svjetskog rata i uspostave tzv. NDH, svjedoči zvjerskim zločinima ustaša nad ruralnim stanovništvom, kojemu je pripadao. Neosporno je da su ta iskustva, kao i ona iz perioda partizanske borbe u toku koje je bio teško ranjavan, podvrgnut dugotrajnom liječenju i višekratnim kompliciranim intervencijama koje su ostavile fizičke posljedice na njegovo zdravlje, utjecalo na formiranje njegove ličnosti.

Nakon oslobođenja, školuje se, diplomira filozofiju i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorira na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu na temu: Implikacije starenja seoskog i poljoprivrednog stanovništva. Predavao je na zagrebačkom Sveučilištu, inicijator je pokretanja postdiplomskog studija gerontologije, osnivač naučnog časopisa Sociologija sela, bio je suradnik više domaćih i stranih ustanova, mirovnih i humanitarnih organizacija.

U iskazivanju svojih stavova bio je britak, jasan, sažet, jednostavan i svakome razumljiv.

Zbog svoje nepokolebljivosti i istinoljubivosti bio je osporavan od retrogradne hrvatske vlasti, ali i nekih krugova pripadnika vlastite nacionalnosti „Hrba“, kako ih je on nazivao, nakon kontrarevolucije i secesije 90-ih.

Čast nam je i ponosimo se što je profesor i veliki čovjek Svetozar Livada bio član Savjeta Socijalističke radničke partije.

Hvala i slava profesoru Svetozaru Livadi!