U Zagrebu je u 95-oj godini života preminuo zaslužni društveno-politički radnik Mirko Mećava.
Rođen je 20. 10. 1929. godine u selu Slabinja, kod Hrvatske Dubicem u obitelji srpske nacionalnosti.
Djetinjstvo je proveo, do 1942. godine, u rodnom selu s majkom udovicom, jer je rano ostao bez oca, i starijim bratom, u zajednici s četveročlanom obitelji strica te bakom i tetkom. U vrijeme Drugog svjetskog rata i okupacije Jugoslavije, živio je, od 1942. godine do oslobođenja 1945., neko vrijeme s majkom u izbjeglištvu u Potkozarju i to u vrijeme neprijateljske ofenzive na Kozari u ljetu 1942. godine, a zatim nekoliko dana u logoru Jasenovac te u Slavoniji kao seoski sluga, a kad je majka zaklana od ustaša u prosincu 1943 godine, bio je sam kao izbjeglica dijelom na poluoslobođenom partizanskom teritoriju Banije, a pred kraj rata na oslobođenom partizanskom teritoriju u Potkozarju.
Poslije 1945. godine, završio je učiteljsku školu u Križevcima, višu pedagošku školu u Sarajevu i Visoku školu političkih nauka u Beogradu te većinu studija na trećem stupnju Fakulteta ekonomskih znanosti u Zagrebu.
U svom radnom vijeku bio je odgojitelj u odgojnom popravnom domu, učitelj, nastavnik, prvi direktor osmogodišnje škole u Hrvatskoj Dubici i prosvjetni savjetnik u Zavodu za osnovno školstvo kotara Sisak, a u političkom životu Sekretar općinskog komiteta SKH Hrvatska Dubica, a potom i sekretar općinskog komiteta SKH Sisak. Potom sekretar ideološke komisije u Kotarskom komitetu SKH Sisak, tajnik Kotarskog odbora SSRN Zajednice općina Sisak, politički radnik u Centralnom komitetu SKH i sekretar komisije CK SKH za izradu „Izvještaja o stanju u SK Hrvatske u odnosu na prodor nacionalizma u njegove redove“ te rukovodilac Biroa za operativne poslove Izvršnog komiteta CK SKH.
Od 1973. do 1982. bio je u Savezu sindikata Hrvatske predsjednik Republičkog odbora sindikata za društvene djelatnosti, zatim sekretar pa potpredsjednik i na kraju predsjednik Saveza sindikata Hrvatske i član Vijeća i Predsjedništva vijeća Saveza sindikata Jugoslavije te potpredsjednik Republičke konferencije SSRN Hrvatske i član Savjeta Sabora SRH za društveno-političko uređenje i Saborskog odbora za društveno politički sistem.
Od 1982 do 1990 godine bio je na funkciji Društvenog pravobranioca samoupravljanja SR Hrvatske i, usporedo s tim, u nekim organima i tijelima društveno-političkih organizacija i organa vlasti.
Od 1990 godine je u mirovini. Od 1997 reaktivirao se u društveno političkom životu Hrvatske u Socijalističkoj radničkoj partiji Hrvatske i u Savezu antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, u kome je jedno vrijeme bio član Predsjedništva i potpredsjednik Republičkog odbora SABA RH.
U odnosu na NOB, imao je status učesnika NOB-e od 1943. godine, član SKOJ-a od 1944. i član KPJ od 1947. godine. Kao omladinac vršio je razne funkcije u rukovodstvima USAOH-a, SKOJ-a i Narodne omladine. Bio je četiri puta na omladinskim radnim akcijama i to jedanput kao komandir čete i tri puta kao komandant brigade. U ljeto 1948. godine bio je komandant Četvrte petrinjske, četiri puta udarne i dva puta pohvaljene omladinske radne brigade na izgradnji Novog Beograda, među najuspješnijim brigadama u toj godini na gradilištu Novog Beograda.
Neka mu je vječna slava i hvala!