Na Rabu je u srijedu 11. prosinca, u 82. godini, iznenada preminuo Ivan Plješa, jedan od osnivača Socijalističke radničke partije.
Bio je dio 12-člane inicijalne grupe komunista koja se okupila s prof. dr. Stipom Šuvarom 1. maja 1996. godine u maloj vikendici u Delnicama u vlasništvu Vladimira Mihaljevića, istaknutog sindikalnog rukovodioca prije 90-ih, kako bi razgovarali o osnivanju nove lijeve partije. Postignut je konsenzus kako je potrebno ispuniti vakuum na lijevoj političkoj sceni nastao progonom socijalističke misli i ideje nakon kontrarevolucije i secesije 90-ih.
Nakon priprema na terenu i pisanja programa, kojeg koautor, uz Stipu Šuvara, bio Ivan Plješa, partija je, pod imenom Socijalistička radnička partija (SRP), osnovana 25. studenog 1997. godine. Prvi predsjednik bio je Stipe Šuvar. Ivan Plješa izabran je u predsjedništvo na mjesto zamjenika predsjednika. Od 2004. – do 2012. godine bio je na mjestu predsjednika SRP-a.
Kao vrstan poznavalac i interpretator marksizma, bio je i tvorac novog programa partije, ujedno i programa Koordinacionog odbora komunističkih i radničkih partija s jugoslavenskog prostora. Taj projekt, koji je usprkos ograničenjima zbog problema s vidom uspio dovršiti doslovno pred sam odlazak sa životne scene, zadnji je Ivanov doprinos radničkoj klasi.
Osim angažmana u stvaranju SRP-a, u kojeg je unio cijeloga sebe, imao je uspješnu karijeru za vrijeme socijalističkog uređenja. Nakon završene osnovne i srednje škole, upisao je studij ekonomije na Ekonomskom fakultetu Zagrebačkog univerziteta, gdje je stekao zvanje diplomiranog ekonomista.
Po završetku studija bio je marljiv i koristan član društvene zajednice. Prvo zaposlenje bilo mu je u hotelu Plitvice na Plitvičkim jezerima. Nakon toga, vraća se na Rab, gdje je obavljao čitav niz odgovornih rukovodećih funkcija u TN San Marino, SOUR-a Arbiana i turističkom poduzeću Imperial.
Također je bio i društveno-politički aktivan. Bio jer sekretar komiteta SK na Rabu, predsjednik općine Rab i delegat u Saboru SR Hrvatske. Kao potvrda predanosti u vršenju radnih obaveza i društveno-političke dosljednosti, svjedoči podatak da je bio dio tima koji je dočekao predsjednika Tita i s njim razgovarao za vrijeme posjete Rabu, na što je bio opravdano ponosan.
Plješa je bio blage naravi, nekonfliktan, ali uvjerljiv i argumentiran u zastupanju svojih stavova kojih se trajno držao.
Kao osvjedočeni antifašist, komunist i Jugoslaven, nikad nije posumnjao u svoje ideale, jer se rukovodio marksističkom dijalektikom te je imao moć uopćavanja, zaključivanja i rasuđivanja u svakoj danoj situaciji društvenog zbivanja.
Odlazak Ivana Plješe sa životne scene, osim za njegove najmilije, trajni je i nenadoknadiv gubitak za Socijalističku radničku partiju, Koordinaciju komunističkih i radničkih partija s jugoslavenskog prostora i radnički pokret općenito na ovim prostorima.
Neka je vječna slava i hvala Ivanu Plješi!
Socijalistička radnička partija Hrvatske