GRADONAČELNIČE KERUM: SPOMENICIMA NEĆETE SAKRITI NEUSPJEH! DIŽITE STANOVE, RADNA MJESTA, VRTIĆE KAO SVOJE SPOMENIKE!
Odluka Gradskog vijeća Splita od 08.07.2011. god., o podizanju spomenika prvom hrvatskom predsjedniku F. Tuđmanu nasred splitske rive, te Ivanu Pavlu II i „domoljubima “, ne možemo reći da je obradovala građane Splita, danas, u vrijeme naraslog nezadovoljstva sve lošijim standardom života, nezadovoljstva koje višestruko nadilazi ono koje je devedesetih poslužilo za politički prevrat. Zato, ovu odluku, kao i najavu gradonačelnika o namjeri podizanja spomenika Isusa na Marjanu- „najvećeg na svitu“, svrstavamo u kategoriju predizborne „strategije prevare“ i najobičnije je neodgovorno i prozirno politikantstvo vladajuće gradske klike, jer, služeći se statistikom velikih brojeva, brojnim našim sugrađanima kao vjernicima podilazi se Isusom na Marjanu, a hadezeovcima Tuđmanom na rivi.
Tuđman svakako ne zaslužuje spomenik niti u Splitu, kao i nigdje u Hrvatskoj, nego, prije svega, traži ozbiljnu znanstvenu raspravu o njegovom „ liku i djelu“ u dramatičnim događajima s kraja prošlog stoljeća, pa i zato što se rezultat ne bi mogao unaprijed proglasiti pozitivnim. Stoga, bez tog temeljnog dokumenta, svako inzistiranje na počastima je kalkulantsko i govori o karakteru predlagatelja.
Socijalistička radnička partija (SRP) se i do sada u više navrata protivila ovoj namjeri, i to iz prostog razloga što se političkim spomenikom na rivi narušava njena „neutralnost“. Drugi je razlog što je upravo Tuđman glavni arhitekt ove i ovakve Hrvatske koju danas većina građana osjeća kao teret i u kojoj daleko lošije i nesigurnije žive nego u prošlom sistemu, na što ukazuju i brojne ankete.
Mnogo je objektivnih razloga zbog kojih F. Tuđman ne zaslužuje podizanje spomenika. Ono što se danas, i bez dubljih analiza, sa sigurnošću može reći jest da su rezultati Tuđmanove Hrvatske nakon gotovo dva desetljeća postojanja poražavajući u mnogim oblastima života, a po građane ove zemlje i izuzetno ponižavajući! Rušeći sve pozitivne tekovine koje je socijalizam ostavio u nasljeđe: pola stoljeća obnovljenu, srednje razvijenu evropsku, zemlju nakon potpunog razaranja u II svj. ratu; mnoge izgrađene proizvodne kapacitete, energetiku i infrastrukturu; visoki postotak zaposlenosti radnosposobnog stanovništva s vrlo dobro rješavanim stambenim pitanjima; besplatnim zdravstvom i školstvom; radničkim upravljanjem u poduzećima i kombinatima itd, Tuđman ga zamjenjuje s nehumanim kapitalizmom, te na velika vrata uvodi protunarodni režim otimanja radničke i seljačke imovine; grabež i kriminal; tajkunizaciju i bogaćenje ratnim profiterstvom i švercerskim „biznisom“ ; povlaštene i potlačene; presite i gomilu pregladnih; nesigurnost za život i imovinu; neravnopravnost, nepravdu, ne funkcioniranje zakona i pravne države, korumpirano sudstvo i „teror novca“. I dok je obećavao zemlju blagostanja, a majkama mirovinu s troje djece i mnoge druge bedastoće (ako ih se još netko i sjeća), taj isti narod nazivao je stokom sitnog zuba; malverzirao sa stanovima i financijama; dopustio nepotizam, kriminal i bogaćenje pa čak i svoje obitelji; dopuštao očitu nepravdu prema ljudima koji su samo bili druge nacionalnosti i mnogo drugog. Njegova Hrvatska uništila je preko 700.000 radnih mjesta što je ogromna vrijednost stvarana radom vrijednih ruku kroz gotovo pola stoljeća, sa isto toliko uništenih sudbina ljudi i egzistencija njihovih obitelji; zatvorila je na hiljade i hiljade tvornica, poduzeća, obrta, te „proizvela“ armiju nezaposlenih-naročito mladih po čemu smo na „odličnom“ drugom mjestu u Evropi; pljačkaškom privatizacijom otela vlasništvo od radnika kojim je kusurala svoje podobne i poslušne; rasprodala naše najkvalitetnije privredne kapacitete; poklonila strancima naše banke, telekomunikacije, naftnu kompaniju, farmaceutsku industriju; uništila veliki dio stambenog fonda nakon bijega domicilnog stanovništva; donosila štetne i nemoralne zakone kojima se i svijet smije i čudi (napr. Zakon o golfu); umanjila mnoga stečena prava ljudi (radnička, socijalna, zdravstvena i dr.); komercijalizirala i privatizirala zdravstvenu zaštitu; komercijalizirala studije i školstvo; državu dovela u vazalsku ovisnost vanjskim zaduženjem od preko 55 milijardi eura, dok je svoje građane uvela u dužničko ropstvo kako bi ih lakše kontrolirala, a tek se sprema rasprodati oranice, šume, vode, nebo … Distanciranjem od politike mira, koegzistencije, nesvrstanosti i boljih odnosa sa trećim svijetom, uvlači Hrvatsku protiv volje svoga naroda u zloglasni i militantni NATO , krvoločnu armiju multinacionalnog kapitala, kome, ne obazirući se na sramotu i stid svojih građana, služi i po svijetu ratujući obavlja prljavi posao za američke strateške interese, te razrušenom privredom ulazi na koljenima u društvo snažnog i grabežljivog EU kapitala, gubeći suverenitet i indentitet. Međutim, može se reći da je najgore od svega što je Hrvatska država od samog nastanka postala majka kriminalu, korupciji i nepotizmu, a maćeha svojim građanima čiji broj razočaranih, prevarenih, osiromašenih i poniženih uporno raste, čime se nezadrživo odvija daljnja dehumanizacija društva.
Zbog svojih ratnih „uspjeha“: genocida, protjerivanja naroda i nesankcioniranja zločinaca, Franjo Tuđman bi danas imao iznimnih problema sa Međunarodnim sudom pravde u Haagu.
Međutim, gradonačelnik Kerum i njegova stranka, te pripadajući desničarski sateliti u Gradskom vijeću, nisu od građana Splita dobili mandat da podižu spomenike, jer to i nije bio predmet kampanje temeljem koje su osvojili vlast. A sa njom i obavezu i odgovornost provođenja obećanog! Već je sada jasno, nakon više od pola mandata, da Kerumova vlast nije gotovo ništa učinila od brojnih obećanja o boljem životu beskućnika koji će dobiti stanove, nezaposlenih koji će dobiti posao, roditelja koji će u nove vrtiće voditi svoju djecu i mnogo drugog, ali je umjesto toga svojim sugrađanima ponudio frižidere napuniti spomenicima. Jasno je da time splićani ne mogu nahraniti svoju djecu, platiti račune, otplaćivati kredite, što pokazuje da je izborna kampanja „Vrime je“, kojom su Kerum i njegovi došli na vlast, bila puka prevara, te doživjela totalni fijasko. Jedino u čemu gradonačelnik bilježi „odlične rezultate“ jeste što je uspješno premrežio upravljačke strukture grada i njegovog privrednog i društvenog života svojim privatnim interesom, rodijacima i prijateljima, te je pokazao da ne posjeduje kapacitet pokrenuti gospodarski, društveni, kulturni, pa ni sportski, oporavak i razvoj Splita.
Inzistirajući na spomeniku Tuđmanu Kerum se slatko narugao splićanima, ali još više samome sebi. Hvaleći se da je pravi dalmatinac, čak i pjevajući Grdovićevu „Dalmatinac sam“ , kao i mnogi oko njega koji se tako osjećaju, a neki ga i tapšu po ramenu za „dobar potez“ ,treba ih samo podsjetiti da je upravo Franjo Tuđman negirao Dalmaciju i dalmatince! To je bila Južna Hrvatska , a žitelji – južni Hrvati ! Primjer je Dalmatinska akcija i njena zla sudbina koju joj je donijelo ime.
Ako je Kerum i htio ostaviti neki spomen na svoju vladavinu Splitom, i bez spomenika je to zapravo već učinio: stagnacijom razvoja ovog grada; povećanjem broja nezaposlenih; kolapsom i gašenjem preostalih privrednih kapaciteta s više hiljada radnih mjesta; nezabilježenim nepotizmom; sukobom interesa i otvorenim grabežom društvene imovine; kaosom u urbanizmu koji osobno koristi kao i pogodovanje privatnom interesu i kapitalu koji ugrožava splitske vrednote poput zaštićene povijesne gradske jezgre, park-šume Marjan i rive; nestručno uplitanje u područje kulture, sporta, socijale; nedostojnom arogancijom i niskom razinom kulture i tolerancije u komunikaciji sa neistomišljenicima i dr.
U Kerumovoj spomenikijadi nema mjesta ni razumijevanja za gotovo 90 % devastiranih spomenika, spomen-ploča, kao i u potpunosti uklonjenih imena ulica po znamenitim ličnostima i događajima iz vremena slavne NOB-ove prošlosti, makar su neki spomenici bili zaštićeni kao kulturna baština UNESCO-a. Za te i takve spomenike naš gradonačelnik i njegova Komisija za imenovanje ulica i trgova naprosto ne posjeduju dovoljnu civilizacijsku razinu!
Socijalistička radnička partija (SRP) smatra da je na našim građanima na slijedećim izborima iznimno velika odgovornost u izboru ljudi, politike i opcije, koji će opće i zajedničke interese pojedinca i cjelokupnog društva stavljati iznad osobnih, pa bi ih ovakvi trikovi i likovi više trebali dobro zabavljati, nego ozbiljno opredijeliti kao glasače.
Split, 11.07.2011. Gradska organizacija Split
Ranko Adorić, dipl.ing.