To je dokument kojim se procjenjuju prihodi i rashodi države za neku kalendarsku godinu, koliko država u nekoj godini može prikupiti prihoda, a koliko će potrošiti, koliki su joj rashodi.

Među prihodima, najvažniji su porezi i doprinosi: porezi čine 60% ukupnih prihoda, doprinosi 35% ukupnih prihoda. Među porezima, najvažniji je PDV (ne porez na dobit, ne porez na imovinu ili nasljedstvo ili imovinu!), PDV čini 80 % poreznih prihoda, odnosno 50 % ukupnih prihoda. Udio poreza na dobit i poreza na dohodak je ispod 12 % poreznih prihoda.

Konkretno u proračunu za 2015. predviđalo se da će se od poreza i prireza na dohodak prikupiti gotovo 2 milijarde kuna, od poreza na dobit oko 6 milijardi kuna, a od PDV-a više od 57 milijardi kuna. Što to znači? Zašto je udio poreza i prireza na dohodak tako mali? Zato što su nam male plaće! Zašto je udio poreza na dobit isto tako mali? Zato što se izbjegava plaćanje poreza (“nabijaju” se troškovi ili se dobit utaji na neki drugi način) i zato što se koriste raznorazne povlastice kojima država stvara povoljniju investicijsku klimu! Državni proračun se najvećim dijelom puni PDV-om, dakle, potrošnjom. Štogod da kupimo (bili bogati ili siromašni) 25% od iznosa koji platimo ide u proračun (na kruh i mlijeko se plaća manji PDV, 5%, kao i na knjige, lijekove, novine… odn. 13% na neke usluge u turizmu). Što građani više kupuju, država prikupi više novca u proračun!

Na što se ti novci troše? Najviše se troši na socijalne naknade (37%), a to su mirovine, naknade za nezaposlene, bolovanja i porodiljni dopusti, dječji dodaci kao i pomoć siromašnima. Kada se tome pribroji i zdravstvo (15%), na te 2 stavke odlazi više od 50% rashoda.

Konkretno, u proračunu za 2015. više od 45 milijardi planirano je za mirovine i ostale socijalne naknade, a za plaće onih koji plaće dobivaju iz državnog proračuna 25 milijardi kuna (vojska, policija, liječnici, profesori…).

Naravno sve to nije lako iščitati iz proračuna koji se može naći na stranicama Ministarstva financija. Ako se organizacijski vidi da se neka sredstva dodjeljuju nekom ministarstvu (Ministarstvu obrane, npr.) mora se voditi računa i o funkciji sredstava (razlika organizacijske i funkcijske klasifikacije): Ministarstvo obrane može davati (i daje) razne socijalne pomoći bivšim vojnicima, pa je to funkcionalno gledano socijalna skrb, a ne obrana.

Što se događa kada su rashodi veći od prihoda? Država se ili zadužuje ili povećava PDV (s 20 na 23 pa na 25%). Zašto se ne povećava porez na dobit ili ne uvede porez na imovinu?

Da li je nama to sve skupa važno i trebamo li mi o tome nešto znati? Trebamo! Jer ako se novci prikupljaju u najvećem dijelu iz PDV-a kojeg svi plaćamo svaki put kad nešto kupimo i ako bi se trebali trošiti na usluge koje nam država osigurava (zdravstvo, školstvo, policija, obrana), a ne troše se na to nego na nešto drugo (na socijalne naknade jer je većina stanovništva siromašna, posebno umirovljenici), onda nas se to itekako tiče jer utječe na kvalitetu naših života. Bogata manjina može kupiti ono što država ne osigura besplatno (privatni liječnici, elitne škole), a radnici ne mogu ništa, jednostavno takvu uslugu dobiju kao lošiju uslugu.

Da li o ovome razmišljamo kada se opredjeljujemo za neku stranku? Ne samo na izborima, nego općenito. Zašto smo skloniji (ili smo članovi) jedne, druge ili treće političke opcije? Znamo li koja stranka obećava da će povećavajući plaće povećavati potrošnju, a time i otvaranje novih radnih mjesta, a koja investitorima obećava povoljniju investicijsku klimu?