Dana 27. 12. 2021,. delegacije Društva “Josip Broz Tito” Split i SRP Split tradicionalno su posjetili tvornicu cementa, nekada ” Prvoborac”, u Solinu te položili cvijeće na mjestu nekadašnje spomen-ploče povodom 72. godišnjice osnivanja Prvog radničkog savjeta u Jugoslaviji.

Dana 29. 12. 1949. godine, formiran je u solinskoj tvornici cementa „Prvoborac“, kao prvi u Jugoslaviji, prvi radnički savjet s prvim predsjednikom Antom Gabelićem, koji je tada izgovorio ono poznato : “Tvoja je tvornica – radniče!”

Tih dana Tito je izjavio: „Formiranje prvog Radničkog savjeta u tvornici Prvoborac u Solinu označio je početak nove etape u razvoju našeg društva i borbe za ostvarenje neposredne vlasti radničke klase“.

Napuštajući koncept sovjetskog državnog socijalizma, naročito nakon sukoba sa Staljinom 1948., Titova Jugoslavija, vođena Marxovom idejom “tvornice radnicima”, odlukom Narodne Skupštine FNRJ, 27. 6. 1950. uvodi radničko samoupravljanje u Jugoslaviji kao privredni, a kasnije i kao društveni model. Osnovna ideja se svodila na prepuštanje upravljanja poduzećima u ruke radnika i odvajanje države od privrede. Nakon samoupravljanja u privredi uslijedilo je i reformiranje lokalne samouprave, tzv. društveno samoupravljanje. Bio je to jedan od najznačajnijih događaja u povijesti ne samo radničkog pokreta već cjelokupnog čovječanstva, grandiozni i humani projekt jugoslavenskih komunista u svijetu do tada u oslobađanju čovjeka, reklo bi se – jednako pobjedonosnoj oslobodilačkoj borbi protiv fašističkih okupatora i domaćih izdajnika, događaj koji je nakon kontrarevolucije i tzv. tranzicije 90-tih potpuno eliminiran iz kolektivne memorije društva kao i iz povijesnog proučavanja Jugoslavije koja se na njemu zasnivala.

Sve češće kritike i osporavanja pozitivne biti ovog modela samoupravljanja, nekada jako hvaljenog, dolazi upravo od onih krugova politologa, sociologa i ekonomista koji u njemu vide osnovnu opasnost za bit kapitalizma – radi prevelike društvene moći radnika, jer se samoupravljanjem pokazalo, uz sve nedostatke i mane, da radnici mogu bez kapitalista – kapitalisti ne mogu bez radnika! Kao što smo svjedoci od 90-ih užarene revizionizije bliske povijesti, jednako takvu prljavu i štetnu rabotu trpi i samoupravljanje od zlonamjernih interpretacija, dokazujući da je to za njih prvenstveno političko pitanje.

Stoga, uz potrebne korekcije u koraku s vremenom, samoupravljanje i dalje ostaje trajni putokaz društvenog progresa u oslobađanju čovjeka od dominacije čovjeka.