Prije 42. godine, točnije, 4. maja 1980., napustila nas je jedna od najznačajnijih ličnosti 20. stoljeća – radnik, revolucionar, vojskovođa, političar i državnik, trostruki narodni heroj, maršal Jugoslavije i njen doživotni predsjednik – Josip Broz Tito, čovjek koji je obilježio cijelu jednu epohu ostavljajući neizbrisivi trag u njenoj povijesti.

Predsjedništvo Jugoslavije i CK SKJ, uz tužnu vijest, objavljuju Proglas u kojem između ostalog stoji:

“Čitav ljudski vijek, Tito je borac za interese i povijesne ciljeve radničke klase i svih radnih ljudi, za najplemenitije ideale i težnje naših naroda i narodnosti. Tito je naš najdraži drug. Sedam desetljeća gorio je u revolucionarnom radničkom pokretu. Šest desetljeća jačao je redove jugoslavenskih komunista. Više od četiri desetljeća vršio je na najdostojniji način najodgovorniju dužnost u našoj Partiji. Bio je herojski vođa u velikoj Narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji. Tri i po desetljeća stajao je na čelu naše socijalističke države i uveo našu zemlju i našu borbu za novo ljudsko društvo u svjetsku povijest, iskazujući se i potvrđujući se i sam kao naša najveća povijesna ličnost.”

Tih dana plakala je cijela njegova zemlja, tugovao je cijeli svijet.

Na svom zadnjim putu od Ljubljane preko Zagreba do Beograda “Plavim vlakom”, od voljenog maršala opraštali su se milijuni uplakanih uz pjesmu “Fala” koju je jako volio.

Tito je sahranjen u Kući cvijeća u Beogradu uz taktove Internacionale i jugoslavenske himne, a u gradovima i lukama diljem države odjekivale su sirene.

Samo da se podsjetimo: bio je to najveći komemorativni skup cijelog političkog svijeta i uglednih pojedinaca u povijesti. Zbog Tita, u vremenu hladnog rata, rame uz rame hodali su predstavnici Istoka i Zapada, kraljevi i revolucionari. Na pogrebu je bilo 209 delegacija iz 127 zemalja, četiri kralja, pet prinčeva, šest predsjednika parlamenata, 31 predsjednik države, 22 premijera i 47 ministara, 68 stranačkih delegacija, 4 delegacije oslobodilačkih pokreta, 9 međunarodnih delegacija, 6 ostalih delegacija. Tako su tu bili Leonid Brežnjev (SSSR), Jaser Arafat (Palestina), Margaret Thatcher (UK), Helmut Schmidt (SR Njemačka), Indira Gandhi (Indija), Sandro Pertinni (Italija), Hans Dietrich Genscher (SR Njemačka), Todor Živkov (Bugarska), Nikolae Ceausescu (Rumunjska), Kenneth Kaunda (Kenija), Sadam Husein (Irak), Kim Il Sung (S. Koreja), Hafez al Asad (Sirija) i dr., kao i veliki broj opozicijskih lidera koji su kasnije zauzeli vlast – kao vođa talijanskih socijalista Bettino Craxi, lider grčkog PASOKA Andreas Papandreu, sekretar portugalskih socijalista Mario Soarez, prvak francuskih socijalista Francois Mitterrand, Sirimavo Bandaranaike, kasnije premijerka Šri Lanke, dok je izostalo nekoliko očekivanih predsjednika: Jimmy Carter (USA), Valeryj Giscard d’Estaing (Francuska), Moamer Gadafi (Libija), Fidel Castro (Kuba), koji su poslali svoje izaslanike, te kraljica Elizabeta (UK) koja poslala supruga Phillipa. Samo 5 država nije bilo zastupljeno.

I svijet je žalio za Titom. Dok su u Beogradu još bile u toku pogrebne svečanosti, u Palači nacija u New Yorku održana je specijalna komemorativna sjednica Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, što je bilo bez presedana u historiji te svjetske organizacije da se na njenoj sjednici nađe jedna, jedina točka: odavanje počasti i priznanja preminulom državniku jedne od zemalja članica UN-a. Zastave su spuštene na pola koplja u 120 zemlja članica OUN-a, a nacionalna žalost bila je proglašena u više od 80 zemalja. U mnogim zemljama održane su komemorativne sjednice parlamenata, vlada i drugih tijela.

Josip Broz Tito, u svom burnom i dugom životnom putu, od malog seljačića iz Hrvatskog zagorja postao je, najviše zahvaljujući svom nesalomljivom duhu i čvrstoj vjeri u progresivne i humane ideje oslobađanja ljudi od okova kapitala, čovjek koji je doživio ispunjenje gotovo svih svojih mladenačkih ideala u praksi.

U predratnom razdoblju, dolazi na čelo frakcionaški razjedinjene Komunističke partije Jugoslavije koju uspješno konsolidira i priprema za nadolazeći ratni vihor.

Tito je pobjednički vojskovođa u Drugom svjetskom ratu. Početkom okupacije odmah podiže narodni ustanak u obrani zemlje od fašističkog okupatora i narodnih izdajnika te od malih i slabo naoružanih partizanskih odreda stvara tokom NOB-e respektabilnu armiju združenih jugoslavenskih naroda, koja oslobađa zemlju od fašista. Pored oslobodilačke, vodio je i socijalističku revoluciju gradeći elemente upravne strukture kroz AVNOJ i druga tijela.

Tito kao političar nakon rata na izborima osvaja vlast te dobiva političko priznanje svijeta. U obnovi razrušene zemlje pokreće neviđeni entuzijazam omladine, radnih ljudi i svih slojeva društva. Uvodi u svijetu jedinstveno radničko i društveno samoupravljanje, provodeći u život parolu “Tvornice radnicima – zemlja seljacima”, čime radnika, kao vlasnika sredstava za proizvodnju, podiže na nivo ustavne kategorije, a zemlja ostvaruje neko vrijeme rast BDP-a među najvišim na svijetu.

Tito je građanin svijeta, garant je mira, njegova politika miroljubive koegzistencije dolazi do punog izražaja osnivanjem Pokreta nesvrstanih zemalja kojem postaje lider do kraja života, uz veliki svjetski utjecaj, uvažavanje i poštovanje osobno, no jednako i jedne male zemlje koju predstavlja. Tito je otišao na više od 120 putovanja i posjetio 60 zemalja na 4 kontinenta te razgovarao s 230 državnika iz svih dijelova svijeta.

Nakon tzv. tranzicije i društveno-političkih promjena, nesputanim revizionizmom i kvaziznanstvenim iskrivljavanjem povijesti, dolazi do osporavanja davno utvrđenih historijskih činjenica pa se “novim istinama” počinju osporavati sve pozitivne vrijednosti antifašizma, NOB-a i, na kraju, Tita kao povijesne ličnosti, jer im ne mogu oprostiti komunističku bit, kao i vojnički, politički i moralni poraz u Drugom svjetskom ratu. Tako je u njegovoj domovini na sceni sramotni sveobuhvatni proces zatiranja svega što podsjeća na Tita, NOB, partizane i socijalizam.

No, Tita ne treba braniti. Brane ga njegova djela, kao i suvremenici koji su o njemu sve rekli što je trebalo reći, a da je tome tako, kazuje i današnji svijet koji ga još uvijek poštuje kao jednog od vodećih lidera prošlog stoljeća.

Današnjica jasno pokazuje da je vrijeme Titovog doba, bilo daleko ispred svoga vremena.

Trajno čuvajmo lik i djelo Tita prenoseći ga na generacije koje dolaze.

Ranko Adorić,
predsjednik SRP-a