Čija je uopće, ova domovina?
Kosorova doista živi u nekoj svojoj ružičastoj državi u kojoj nema nezaposlenih, u kojoj BDP raste iz godine u godinu, ljudi ne kopaju po kontejnerima, u zemlji koja nema sličnosti s ovim pepelom od Hrvatske.
Iz Jadranke Kosor progovorio je njezin nekadašnji šef i autor Ivo Sanader, kroz čiju su priučenu uljuđenu fasadu često na površinu znale isplivati uličarske geste, poput onog izazivačkog pokreta glave prema novinarima, kakav je posljednji put demonstrirao zimus ulazeći u zatvorsku zgradu u Salzburgu. Tako je i Kosorova sad ostavši u javnom ping-pongu s predsjednikom Josipovićem, bez argumenata. Stjerana u kut izjavom da nema pojma o Ustavu i o tome tko propisuje izbore, pribjegla je bezobrazluku i napala protivnika, pripisavši mu psihičku neravnotežu.” Ne razumijem, zašto je predsjednik nervozan?” rekla je . Potom se odmah bacila na mazanje očiju, u čemu je znalac: “Sva obećanja koja sam ja i ova Vlada dali, smo i održali. Ne vidim razloga za paniku i nervozu.”
Potajne računice pokazuju da Kosorova doista živi u nekom paralelnom svijetu, što joj javnost već dugo predbacuje. Živi u nekoj svojoj ružičastoj državi u kojoj nema nelikvidnosti i nezaposlenih, u kojoj bruto društveni proizvod raste iz godine u godinu. U kojoj ljudi ne kopaju po kontejnerima u potrazi za hranom, a plaće se isplaćuju redovito. Ukratko, živi u zemlji koja nema nikakve sličnosti s ovim pepelom od Hrvatske u što je ovu državu pretvorila dvadesetogodišnja vladavina HDZ-ovih aligatora. I možemo joj vjerovati iako u toj njezinoj paralelnoj državi koju ona uspješno vodi za dobrobit sebe same, ona ne vidi nikakva razloga za paniku i nervozu. Dok je radnicima i umirovljenicima suza u očima, njoj je smiješak na usnama.
Koliko je dakle Hrvatska domovina ljudima kojima je uskraćeno osnovno ljudsko pravo da rade i žive od svojeg rada? Koliko je ona domovina radnicima koji primaju plaće, ali ne mogu pristojno živjeti od njih ili umirovljenicima koji ne mogu živjeti od svojih mirovina? Koliko je ona domovina bolesnima koji si ne mogu priuštiti liječenje? Koliko je ona domovina ljudima koji su samo brojka na Zavodu za zapošljavanje? Prema podacima iz svibnja u Hrvatskoj je bilo 133.788 nezaposlenih do 35 godina starosti, što čini 43,4% svih nezaposlenih. Stvarno, koliko je Hrvatska domovina tim ljudima ? Što oni misle o tome da ne mogu u Hrvatskoj svi imati ista prava? Čija je uopće, ova domovina? Razmišljajmo o tome ovih nekoliko mjeseci do izbora. Uvaženi čitatelji, nemojte nasjesti na laži.
Franjo Cvrtila