Izjava za javnost povodom masakra u Norveškoj i dana ustanka protiv fašizma

Mnogo puta su antifašisti i njihove organizacije bili optuženi i ismijavani, u duhu doktrine kraja historije, da s obzirom na kraj “totalitarizama” te trijumfa liberalne demokracije i kapitalističke privrede, ideja antifašizma i održavanje na životu takvih grupa zastarijelo i beskorisno, da samo vraća loše uspomene, da se takve stvari ne mogu dogoditi itd.

One koji prate dosadašnji historijski razvoj i poznaju političku realnost nije iznenadio nedavni događaj u norveškoj u kojoj je Anders Behring Breivik (navodno sam) digao u zrak autobombu u blizini zgrada norveške vlade i nakon toga napao kamp laburističke omladine.

U zapadnoj Evropi i drugdje, već dugo vremena, puzaju u podpolitičkom prostoru grupe i pojedinci potaknuti idejama rasne, vjerske, nacionalne, klasne i druge mržnje, koji su, za razliku od ostalih, spremni ići mnogo dalje od riječi i folklora. Takvi za svoje metode borbe odabiru smrtonosna oružja. Oni, međutim, ne nastaju u vakuumu. Elite koje napuhavaju strah od drugih, od potpuno nepoznatih prolaznika do vrlo precizno definiranih grupa i pojedinaca, ne smiju se čuditi kad ih neko shvati vrlo doslovno. Kad se u takvoj situaciji nađe ugrožen, logično je i prirodno da će se pokušat “braniti”, a napad je najbolja obrana.

Ništa u ovoj tužnoj norveškoj priči nije slučajno. Cilj je bila laburistička partija, najveća i vladajuća partija u zemlji, cilj je bila sama ideja suživota ljudi različitoga porijekla, cilj su bile marksističke ideje kao takve (po vlastitom shvaćanju Breivik je napao “kulturni marksizam u Evropi”).

To je danas suština fašizma, bez obzira na koji način se iskazivao. Mi u Hrvatskoj i šire jako dobro poznajemo sve pojave koje se mogu definirati fašističkima i to je razlog zbog čega mu se opiremo te zbog čega se danas s dužnim pijetetom i neizmjernim ponosom prisjećamo ustanka naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini prije 70 godina.

Davor Rakić,

Koordinator Mladih Socijalista SRP-a