Izjava za javnost SRP-a povodom izglasavanja Zakona o sivoj ekonomiji
Hrvatska je politička elita opet jedinstvena u svom pohodu protiv humanosti, zdravog razuma i hrvatskog naroda. HDZ i koalicija izglasavaju Zakon o sivoj ekonomiji, tj. njenom sprječavanju, dok oporba kao i uvijek nema suštinskih prigovora zakonu, već samo sitne prigovore tehničke prirode. Cilj rečenog zakona, barem sto se fiskalnog dijela tiče, je oporezivanje rada koji predstavlja stoljetnu tradiciju ovih prostora, pomaganje rođacima i prijateljima kod poljoprivrednih, građevinskih i drugih radova. Očigledno je da Država, tj. njena birokracija žele pod svaku cijenu održati postojeće stanje stvari, odnosno parazitiranje na grbači hrvatskih građana. Kako je dvadesetogodišnja djelatnost raznih “demokratskih” vlasti u Republici Hrvatskoj rezultirala u razaranju realne ekonomije, za punjenje proračuna je osim vanjskog zaduživanja preostala još tzv. siva ekonomija.
Osim izravnih financijskih razloga za donošenje takvog zakona, može se reći da postoje i socijalni i politički razlozi za to. U Hrvatskoj se, kao i svugdje u bivšim socijalističkim zemljama, želi raskinuti svaka veza s prijašnjim društvenim uređenjem, ali i stoljetnim tradicijama, te uvesti nakazni i nehumani tržišni odnosi među ljudima. Odnosi koji bi se odvijali ili kroz novac ili preko za to dizajniranih institucija države. Osim eliminacije direktne komunikacije među građanima, cilj ovakvih zakona je i potpuna kontrola građana, njihovih prihoda i ukupnih djelatnosti.
Sadašnja situacija predstavlja oštar kontrast stanju stvari kakvo je bilo u vrijeme socijalističke Hrvatske odnosno Jugoslavije. Državi ni u primisli nije bilo da se miješa u odnose između građana i njihovo međusobno pomaganje oko izgradnje kuća, poljoprivrednih radova, bojanja ograda ili kolinja, jer su privatno i javno bili odvojeni neprobojnim zidovima. Dapače, humano društvo poput bivše države je blagonaklono gledalo na sve oblike ljudskog zajedništva sve dok ono nije bilo okrenuto protiv nekog drugog. I u to se vrijeme veliki broj pojedinaca, po svemu sudeći daleko veći nego u suvremenoj Hrvatskoj, bavio raznim sitnim biznisima. Država je za te djelatnosti raspisala paušalan porez koji su se, zbog socijalne osjetljivosti države i njene svijesti o korisnosti takvih djelatnosti za podizanje ukupnog standarda društva, vrlo rijetko naplaćivali. Još je zanimljivija situacija bila u poljoprivredi koja je bila izvor dodatnih prihoda velikog dijela stanovništva. Država ne samo da nije naplaćivala porez na prihode od sitne individualne proizvodnje žitarica, povrća, voća, mesa i mlijeka, već je organizirala otkup istih preko poljoprivrednih zadruga ili otkupnih stanica, te ih plasirala na tržište. Na taj je način, između ostalog, prijašnja država uspjela proizvesti dovoljno hrane i za svoje potrebe i za izvoz, dok današnja Hrvatska uspijeva proizvesti tek 55 posto vlastitih potreba za hranom. Tako da ne treba čuditi sto i država i svi njeni građani ubrzano padaju u ovisnički položaj prema stranim centrima financijske i političke moći. A upravo na tome zdušno radi naša politička elita.
Azur Sejdić, potpredsjednik Gradske organizacije SRP-a Zagreb