U srijedu 22. januara, u Zagrebu su se sastali protagonisti koji su pred 35 godina, napuštanjem 14. kongresa Saveza komunista Jugoslavije u Beogradu, svojim egoističko-separatističkim postupkom inicirali raspad zajedničke države Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Našli su se tu Milan Kučan, Ciril Ribičič, Branko Caratan i, naravno, vrh SDP-a, kao njihov idejni slijednik.
Kongres je tada napustila delegacija SK Slovenije, koja je za taj čin došla pripremljena i uvjerena da će je slijediti delegacija SK Hrvatske, što se i dogodilo.
Do raspada je došlo uskoro, 25. lipnja 1991. godine, jednostranom nasilnom secesijom i kontrarevolucijom dotadašnjih članica federacije, Slovenije i Hrvatske. Bio je to drugi i, na žalost, ovaj put uspješan postupak rušenja socijalističke Jugoslavije.
Prvi pokušaj pokrenuli su hrvatski separatisti 1971. godine, ignorirajući činjenicu da je tada još Tito, kao kohezijski faktor, bio živ, zbog čega je projekt bio neizvediv. Slovenija je također to mudro zaključila i nije se priključila avanturi.
20 godina kasnije, gotovo ista kadrovska ekipa hrvatskih nacionalista, ojačana sa sviježim kadrovima, potpomognuta ustaškom emigracijom i zapadnom politikom, bila je spremna za drugi pokušaj. To su shvatili i slovenski separatisti te su ovaj put oni pokrenuli prvi korak. Njihova partijska delegacija napustila je 14. kongres SKJ da bi 25. lipnja 1991. proglasila jednostranu secesiju, ignorirajući nepostojanje zakonskog okvira za taj čin. Hrvatski klero-nacionalisti slijedili su je u stopu i to prilikom napuštanja 14. kongresa i jednostrane secesije 25. lipnja 1991, godine.
POSLJEDICE
Secesija ostalih republika po domino efektu. Četverogodišnji građanski rat s velikim brojem žrtava i materijalnim razaranjima, s više stotina hiljada prognanih, s uništenom industrijom, opljačkanim privrednim resursima, gubitkom elementarnih ljudskih prava i, iznad svega, dostojanstva. Društva su raslojena na odabrani broj bogataša i velik broj krajnje siromašnih građana na cjelokupnom nekadašnjem jugoslavenskom prostoru. Većina ljudi danas živi ispod standarda kojeg su imali pred 35 godina. Od nekad organiziranog društva uvažavanog na svjetskoj razini, koje je vodilo nesvrstanu politiku i ostvarilo punu suverenost, danas smo postali ekonomski i politički vazali s rasprodanim resursima, bez prava na vlastite stavove i odluke.
Vladimir Kapuralin
