DRUGARICE I DRUGOVI – ČESTITAMO VAM DAN REPUBLIKE!
AVNOJ je bio opće političko predstavništvo sudionika antifašističke borbe na području Jugoslavije za 2. svjetskog rata. Utemeljeno je u novembru 1942., a od novembra 1943. postaje vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo Jugoslavije. Ideja o osnivanju „centralnog narodnooslobodilačkog odbora Jugoslavije“ nastala je u rukovodstvu NOP-a nešto prije. Već na značajnoj sjednici CK KPJ u Foči, 2. 4. 1942, raspravljalo se o potrebi stvaranja uvjeta za osnivanje takvog organa. Ideja je nastala u razmatranju karaktera Narodnooslobodilačke fronte koja treba „okupljati najšire narodne mase“ i time davati punu širinu platformi narodnooslobodilačkog pokreta.
Prvo zasjedanje AVNOJ-a održano je 26. i 27. 11. 1942. u Bihaću. Prihvaćena su dva dokumenta: Rezolucija o osnivanju AVNOJ-a i Proglas AVNOJ-a narodima Jugoslavije. U Rezoluciji je istaknuto da AVNOJ okuplja predstavnike naroda „svih zemalja Jugoslavije“ bez razlike na narodnost, vjeru i političko-stranačku pripadnost, te da se oslanja na narodnooslobodilačke odbore i antifašističke organizacije, stranačke i izvanstranačke, na terenu. Za predsjednika je izabran dr. Ivan Ribar, a za vođenje redovitih poslova Izvršni odbor. AVNOJ je potaknuo stvaranje zemaljskih antifašističkih vijeća, ZAVNOH-a i ZAVNOBIH-a. .
Drugo zasjedanje AVNOJ-a održano je u Jajcu 29. i 30. 11. 1943. Te davne 1943. godine, Jajce nije slučajno izabrano kao mjesto gdje će se održati Drugo zasjedanje AVNOJ-a (Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije). U jesen 1943. godine, ovaj je gradić u centralnoj Bosni bio jedan od rijetkih slobodnih teritorija u Evropi, a u njemu je tih mjeseci djelovao Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, kao i Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije. Povoljnu klimu za sazivanje Drugog zasjedanja AVNOJ-a dali su neki događaji na svjetskom planu: kapitulacija Italije, savezničko osvajanje afričkog kontinenta, te kontraofenzive Crvene armije na Istočnom frontu. Bila je potrebna velika doza vizionarstva da se anticipira rasplet Drugog svjetskog rata te 29. novembra 1943. godine stvore temelji nove Jugoslavije.
Najznačajnija odluka Drugog zasjedanja AVNOJ-a bila je Deklaracija Drugog zasjedanja AVNOJ-a, čime se proglasio „vrhovnim zakonodavnim i izvršnim predstavničkim tijelom Jugoslavije“, uspostavio Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) kao privremenu Vladu te su donesene odluka o oduzimanju prava zakonitosti kraljevskoj vladi u inozemstvu, reviziji svih međunarodnih ugovora i obaveze koje je ona sklopila i zabrani povrataka kralju Petru II. Karađorđeviću u zemlju, kao i odluka da narod nakon oslobođenja odluči o obliku vlasti. Odlučeno je da se Jugoslavija ustroji federalno „kao državna zajednica ravnopravnih naroda“, Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca, Crnogoraca i ostalih naroda, tj. u sklopu Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Te su odluke značile uspostavu novoga sustava vlasti i konačno rušenje vlasti Kraljevine Jugoslavije. Izabrano je Predsjedništvo, a za predsjednika je izabran Josip Broz Tito kojemu je Predsjedništvo dodijelilo zvanje maršala Jugoslavije. Potvrđene su odluke ZAVNOH-a o priključenju oduzetih teritorija Hrvatskoj, kao i odgovarajuće slovenske odluke o priključenju Sloveniji područja koja je anektirala Italija. Sastavljena je i Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih suradnika. Sve ove odluke su povoljno primljene u savezničkim zemljama i dovele do njihova priznanja antifašističke i partizanske borbe u Jugoslaviji kao važne članice pobjedničke Antifašističke koalicije.
Treće zasjedanje AVNOJ-a održano je u Beogradu 7. 8. 1945. Zadatak AVNOJ-a bio je pripremiti izbore za Ustavotvornu skupštinu, kao i donijeti pojedine zakone. On je bio neka vrsta Privremene skupštine do proglašenja nove, poslije narodnih izbora. 10. augusta je pretvoren u Privremenu narodnu skupštinu Demokratske Federativne Jugoslavije i nastavio je rad do 26. augusta 1945.
Vječna slava Titovim partizanima!