U nedjelju, 15. rujna, u Vipavi je svečano obilježena 77. godišnjica priključenja okupiranih dijelova Slovenskog primorja Jugoslaviji. Bila je to implementacija Pariškog sporazuma od 10. februara 1947. godine kojim su okupirani dijelovi Slovenskog primorja, Istre, Rijeke, Zadra i otoka priključeni oslobođenoj Jugoslaviji.

Obilježavanje je proteklo u svečanoj atmosferi uz prisustvo oko 2000 građana i 100-tinjak zastavnika. Na svečanosti je bio i državni vrh s premijerom Robertom Golobom i predsjednicom Natašom Pirc Musar.

Nekoliko fragmenata s proslave:

• Od svih govornika samo jedan se obratio prisutnima s „tovarišice in tovariš“i.
• Titova uloga u NOB-u i partizani nisu spominjani.
• Nisu spominjane niti partizanske jedinice koje su učestvovale u borbama za oslobođenje Slovenskog primorja.
• U obraćanjima prevladavale su ključne riječi stradanja za vrijeme fašizma, slobodarske težnje, upornost, vjera u pobjedu, slovenska kultura i iznad svega duhovnost.
• U nekoliko navrata spomenuti su Papa i Bog.
• Nije bilo riječi o diplomatskim naporima koji su ulagani nakon oslobođenja, prilikom pregovora u Parizu, u kojima je učestvovao i slovenski predstavnik Edvard Kardelj, i činjenici da zahvaljujući vještini jugoslavenskog pregovaračkog tima, uz pomoć predstavnika Sovjetskog Saveza, Pariški ugovor najmanje odstupa od rezultata postignutih partizanskom borbom.
• Vrijedan pažnje je nastup zadnjeg govornika, kao direktnog potomka čovjeka koji je na svojim leđima osjetio strahote fašističkog terora. On se nije zaustavio samo na minulim događajima, već se nadovezao i na današnje događaje koji nisu manje brutalnih od ondašnjih. Istakao je da okupacije nisu prestale silaskom fašizma s društvene scene. Okupacije su prisutne i danas. Apostrofirao je okupaciju Palestine i ratne zločine izraelske vojske prema civilnom stanovništvu. Prema njegovim riječima, palestinska djeca ne idu u školu jer je stotine škola porušeno u neselektivnom bombardiranju.
• Službeni dio programa protekao je u građansko-liberalnom tonu, lišen klasne, ideološke i povijesne osnove.
• Dojam su unekoliko popravili folklorni detalji prisutnih koji su nosili zastave Socijalističke Republike Slovenije i odjeću s natpisom Tito i ostalim socijalističkim insignijama.
• Nakon protokolarnog dijela programa, najavljen je kulturni dio nastupom Partizanskog pjevačkog zbora iz Trsta „Pinko Tomažič“.

Svečanost su pratili i članovi Društva Josip Broz Tito iz Istre, među kojima su bili i članovi SRP-a. Prije samog dolaska u Vipavu, u pratnji antifašista iz Postojne, obišli smo i položili cvijeće na spomenik palih boraca u Ložu i partizansko groblje u Postojni. Na groblju je pokopano 116 palih boraca, veliki broj njih nakon završetka rata u borbama tokom povlačenja ustaških bandi preko Slovenije prema Bleiburgu.

Ignorancija povijesnih događaja u školskim programima u Sloveniji slična je kao i u Hrvatskoj, s time da u Sloveniji spomenici i obilježja iz NOB-a nisu uništavani kao kod nas. Postojna je bila i ostala jedini grad u Jugoslaviji koja je imala i ulicu i trg Maršala Tita i to je ostalo do današnjih dana. Kad se u nekim krugovima pojavila namjera da se ulica i trg preimenuju, pokrenut je referendum na kojemu se 78% građana izjasnilo za ostanak imena.

Svake godine treći razredi osnovnih škola organizirano posjete partizansko groblje gdje ih se podučava povijesti. Kad čuju da je najmlađem partizanu bilo 14 godina, pokupe dio već položenog cvijeća i postave uz njegovo obilježje. Kustosica groblja istakla je kako su aktivno uključeni u kreiranje novih školskih programa koji bi učenicima pružili više informacija o NOB-u.

Vladimir Kapuralin