Socijalistička radnička partija Hrvatske (SRP) izražava poštovanje prema borcima partizanskih odreda u Dalmaciji, mladosti koja je vođena idealima slobode, mira, jednakosti, pravde i progresa, gotovo goloruka, krenula na fašističku neman za slobodu i društveni progres – humanije društvo u kojem čovjek nikada više neće biti rob čovjeku.
Sredinom ljeta te ratne 1941., prve godine okupacije od strane njemačko-talijanskih fašista i nastale kvislinške tvorevine, tzv. NDH, prve borbe u Dalmaciji su pokazale svu okrutnost i krvoločnost fašista.
Masovni otpor fašističkom okupatoru i domaćim izdajnicima u Splitu i Dalmaciji započinje od samog početka rata, vođen velikim utjecajem Komunističke partije u narodu, naročito radništvu i revolucionarnoj omladini, jer su se građanske stranke listom pasivizirale ili okrenule okupatoru zajedno s hijerarhijom crkve.
Prvomajskim proglasom, CK KPH poziva narode Hrvatske na oružani otpor, da bi uskoro donio i odluku da sve partijske organizacije formiraju vojne komitete za pripremu oružanog ustanka. Tako je u Splitu, samo dvadesetak dana od okupacije, već 7. maja 1941., na Marjanu formiran 1. Udarni odred od 66 komunista koji su položili sljedeću zakletvu:
„U ime naroda, zaklinjem se da ću se boriti protiv fašističkih okupatora i njihovih slugu za slobodu svoga naroda i dati sve svoje snage, a ako ustreba i život.“
Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju 17. maja 1941. u Splitu donosi zaključke o potrebi brzog organiziranja priprema za oružanu borbu. Donesena je odluka da se pod rukovodstvom MK KPH u Splitu, Solinu i Kaštelima formiraju udarne grupe, u početku za vršenje sabotaža i diverzija. U Splitu je djelovao Mjesni komitet KPH koji je rukovodio s tri rajonska komiteta, 18 partijskih ćelija i 164 člana, mnogo simpatizera i kandidata, te Mjesni komitet SKOJ-a s više stotina članova komunističke omladine. Zajednički su, u toku mjeseca maja i juna, organizirali i vodili obuku u rukovanju puškom, pištoljem i ručnom bombom.
Rimskim ugovorima, 18. maja 1941., tzv. NDH prodaje Talijanima Dalmaciju s preko 400.000 življa, zločin koji izaziva još veći bijes i otpor naroda prema neprijatelju i domaćim izdajnicima. Započinju mnoge akcije i razni oblici otpora, čime borba slobodarskog Splita i Dalmacije postaje fenomen u svjetskim razmjerima. U Splitu se odmah započelo s gradskom gerilom, diverzijama i bombaškim akcijama, zatim demonstracijom školske omladine održanom pred zgradom Kazališta i na Narodnom trgu protiv izdavanja svjedodžbi na talijanskom jeziku i protiv opće talijanizacije grada i drugo.
Udarni odred bio je i izvorište budućih udarnih grupa, partizanskih boraca iz kojih kasnije nastaje Prvi splitski partizanski odred, zapravo prvi organizirani opor i početak oružanog ustanka u Jugoslaviji kao i u cijeloj porobljenoj Evropi, uz neke iskre otpora i u drugim zemljama.
Tako su po planu o spajanju formiranih odreda u zaleđu Dalmacije, solinskog, kaštelansko-trogirskog, rogozničko-primoštenskog, zatonsko-vodičkog, šibenskog i sinjskog koji bi činili jezgru, borci Prvog splitskog partizanskog odreda krenuli iz područja Plokite 11. 8. 1941., predvođeni komandirom Fredom Santinijem i komesarom Đordanom Kurirom te Mirkom Kovačevićem, slabo naoružani, neadekvatno obučeni i gotovo bez ikakvog ratnog iskustva. Nakon rata, grad Split se dostojno odužio hrabroj mladosti dajući jednoj od svojih najvažnijih prometnica ime njihovog odreda.
Vječna slava Titovom partizanima!
11. 8. 2024.
Socijalistička radnička partija Hrvatske