I ove godine u ponedjeljak 5. augusta, u Hrvatskoj će paradirati šarolike kolone građana predvođene skupinama u crnim uniformama, koje će nositi zastave isto tako crnih boja. dekorirane ustaškim simbolima i sloganima.
Time će biti obilježen početak vojne ofenzive Hrvatske vojske, kolokvijalno nazvan „Oluja“, koji se dogodio na taj dan pred 29 godina, pod vojnim i političkim mentorstvom Zapada, predvođenog Amerikom. U Hrvatskoj se taj događaj obilježava i slavi kao pobjeda.
Paradoks je što zaneseni slavljenici nisu svjesni da ustvari slave svoj poraz.
Tokom oružanog sukoba, koji je u svojoj biti bio međuetnički i međunacionalni sukob s elementima građanskog, rata počinjeni su ciljani i organizirani zločini prema ljudima i stvarima s ciljem protjerivanja s vjekovnih ognjišta. Protjerano je oko dvjesto i pedeset hiljada hrvatskih državljana srpske nacionalnosti, pobijeno nekoliko hiljada, porušeno ili zapaljeno preko pedeset hiljada stambenih objekata i gospodarskih zgrada, opljačkana pokretna imovina protjeranog i pobijenog stanovništva i prisvojena ona nepokretna. Palež i likvidacije preostalih Srba nastavljeni su još dugo nakon prestanaka ratnog stanja. Procesuiranje i sankcije za počinjene zloćine pred hrvatskim sudovima reda su apotekarske veličine.
Na razini novonastale države izvršena je secesija i kontrarevolucija, koja je dovela do privatizacije društvenog vlasništva, što je eufemizam za pljačku i predaju ili prodaju odabranim domaćim ili stranim vlasnicima. Nova vlasnička struktura, uz gubitak zajedničkog unutrašnjeg jugoslavenskog tržišta, rezultirala je gubitkom preko 700.000 radnih mjesta.
Zemlja je, potpuno deindustrijalizirana, postala tržište za uvoznu robu, često sumnjive kvalitete. U stvarima standarda i kvalitete života, građani su vraćeni više od tri desetljeća unatrag.
Veliki broj građana Hrvatske živi u siromaštvu i velikom siromaštvu i nisu u mogućnosti zadovoljit osnovne životne potrebe. Protjerivanje građana srpske nacionalnosti i masovni odlazak mladih ljudi u inozemstvo u potrazi za poslom, ostavilo je katastrofalne demografske posljedice. Hrvatska danas ima oko 900.000 manje stanovnika u odnosu na Socijalističku Republiku Hrvatsku, a velika prostranstva Like, Dalmacije i Slavonije su opustjela, što ima opet katastrofalne posljedice na proizvodnju hrane.
Počinjena je posvemašnja revizija povijesti. Potpuno su izvrnuti rezultati NOB-a i socijalističke revolucije i nadomješteni s poraženom ustaškom ideologijom koja je prodrla u sve pore društva: obrazovanje, znanost, sport, politiku i samu vladu.
Na vanjskom planu, Hrvatska je izgubila sav suverenitet i dignitet koji je nekad imala kao integralni čimbenik nesvrstane SFRJ. Danas je ona samo vazal Bruxellesa i Washingtona koji poslušno izvršava preporuke silnica koje njome upravljaju, a korupcija i nesposobnost vladajućeg kadra doveli su do toga da je i u tim krugovima doživljavaju „nepouzdanom“.
Sve navedeno bjelodano potvrđuje da država Hrvatska i njeni građani nemaju razloga za slavlje, mada većina toga nije svjesna. Bol i patnja koji su naneseni dijelu građana Hrvatske i siromaštvo i beznađe onom drugom dijelu, dovoljno govori, da je tzv. Dan nacionalne zahvalnosti ustvari Dan nacionalne sramote.
U biti, raspad Jugoslavije kao posljedica secesije bio je poraz za sve njene narode. Svi su oni tim raspadom izgubili dostojanstvo, dotadašnja stečena prava, nivo životnog standarda, mogućnost upravljanja, suverenitet nad nacionalnim teritorijem.
Međutim, ipak nije sve tako „crno“. Dio građana ima razloga da slavi – to su oni koji imaju Hrvatsku i nije ih malo. To su vlasnici kapitala, time i ljudskih sudbina koje održavaju taj kapital, zatim etablirani političari i pozicije i opozicije koji ozakonjuju kapital i ostale korumpirane strukture društva. Oni će svoj dio proslave odraditi protokolarno, a onaj vulgarni dio odradit će gubitnici.
Vladimir Kapuralin