Socijalistička radnička partija Hrvatske (SRP) svim borcima NOR-a čestita 4. juli – Dan borca!

Dan 4. jul 1941. godine datum je kada je Politbiro CK KPJ, na čelu s Titom, a kojeg su činili Aleksandar Ranković, Milovan Đilas, Svetozar Vukmanović Tempo, Ivo Lola Ribar, Sreten Žujović i Ivan Milutinović, u vili Vladislava Ribnikara u Beogradu donio sudbonosnu odluku da se od sabotaža i diverzija prijeđe na organizirani općenarodni ustanak protiv fašističkih okupatora i domaćih izdajnika, kao i da partizanski rat bude osnovna forma razvijanja ustanka. Taj dan gotovo je pola stoljeća slavljen kao Dan borca. Nakon sastanka, pojedini članovi CK upućeni su u sve krajeve zemlje kako bi pomogli u organiziranju i dizanju ustanka. Par dana kasnije objavljen je „Proglas narodima Jugoslavije s pozivom na opći ustanak“.

„Narodi Jugoslavije – Srbi, Hrvati, Slovenci, Crnogorci, Makedonci i drugi… Vi ste bili pobijeđeni u ratu, ali niste pokoreni. Slavne tradicije borbe za pravdu i slobodu vaših djedova ne smiju biti zaboravljene. Sada je vrijeme da pokažete da ste dostojni potomci svojih predaka. Sada je vrijeme, sada je kucnuo čas da se dignete svi kao jedan u boj protiv okupatora i njihovih domaćih slugu, krvnika naših naroda. Ne prezajte ni pred kakvim terorom neprijatelja. Na teror odgovarajte masovnim udarom po najosjetljivijim točkama fašističkih okupatorskih bandita. Uništavajte sve – sve što koristi fašističkim osvajačima. Ne dozvolimo da naše željeznice prevoze ratni materijal i druga sredstva koja služe fašističkim hordama u borbi protiv Sovjetskog Saveza. Stvorimo od naše zemlje opsjednu državu za fašističke osvajače.“

Ovaj događaj bilježe mnoge svjetske vojne i opće enciklopedije kao značajan za evropsku i svjetsku povijest. On je važan prijelomni moment s početka II. svjetskog rata jer se radilo o nastajanju ozbiljnijeg otpora fašizmu u tada već potpuno okupiranoj Evropi, gdje dolazi i do nove agresije – napada Njemačke na Sovjetski Savez.

Nakon Titova poziva, uslijedio je čitavi niz ustanaka širom Jugoslavije: u Srbiji 7. jula, Crnoj Gori 13. jula, Sloveniji 22. jula , u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 27. jula te Makedoniji 11. oktobra.

Plamen ustanka naglo se proširio te postupno prerastao u široki narodni antifašistički front svih snaga kroz narodnooslobodilačku vojsku i partizanske odrede Jugoslavije (NOV i POJ), koja je postala glavni saveznik Antifašističkoj koaliciji na jugoistoku Evrope. Porazila je fašiste na svom terenu, donoseći slobodu, mir i društveni progres.

Ustanak u Hrvatskoj dogodio se 27. jula 1941. u ličkom selu Srb kao prvi veći oružani sukob s fašistima, a koji se slavio kao Dan ustanka naroda u Hrvatskoj. Antifašističkoj borbi Hrvatska je dala ogromni doprinos, jer i podaci o poginulim i ranjenim borcima, kao i o velikom stradanju civilnog stanovništva, velikim razaranjima i golemoj materijalnoj šteti na njenom teritoriju, govore o žestini borbi, masovnosti pokreta i plebiscitarnoj podršci naroda NOB-u. Poginulo je 65.000 boraca, dok je iz Dalmacije 18.500 poginulih partizana. Split je od 12.500 partizana izgubio 3.600 boraca.

Apsurdno je da tako veliki datum u povijesti jednog naroda, kojeg i drugi u svijetu bilježe, u Hrvatskoj danas nitko ne obilježava. Na njega je pao potpuni veo šutnje, ne spominju ga ni mediji u rubrici: „Dogodilo se na današnji dan“.

To što ga ne obilježava „hrvatska demokracija” od 90-ih do danas nam je vrlo jasno. Prvo, jer je taj široki narodni front, dušom i organizacijom, uspješno vodila malena, dobro organizirana i odlučna grupa komunista, Komunistička partija Jugoslavije s Titom na čelu, za razliku od razbijenih i dezorijentiranih građanskih stranaka, kako u kvislinškoj tzv. NDH, tako i u ostalim republikama, od kojih su se neke odazvale pozivu i stidljivo priključile partizanskom pokretu kroz pojedince ili manje grupe dok ih se veći dio potpuno pasivizirao ili nestao. I drugo, zato što je taj datum označen kao „omraženi komunistički – općejugoslavenski”.

Ono što nikako nije jasno, to je pitanje zašto je boračka organizacija kroz niz proteklih godina, od „demokratskih“ promjena, pristala na diktat politike brisanjem tog događaja i spomen-dana iz svog kalendara, jer je to njihov, borački dan, Dan borca. Ako je to samo zato što su ustanak poveli komunisti i što je proglašen jugoslavenskim, onda je solidariziranje boračke organizacije s politikom revizije i manipulacije NOB-om od svih vlasti u Hrvatskoj jednostavno nedopustiv – zbog žrtava te borbe i velikih ratnih i poratnih rezultata.

Jednako tako je nedopustiva činjenica da današnje generacije o tom događaju nemaju ni elementarnih spoznaja, jer je u kvaziznanstvenim radionicama historiografskih falsifikatora sustavno izbrisan iz povijesne zbilje, kao i mnogi drugi događaji i ličnosti iz razdoblja NOB-a i progresivne poslijeratne socijalističke izgradnje.

Agresivni revizionizam svakodnevno poprima zabrinjavajuće dimenzije u zatiranju svega antifašističkog, a vlast uporno gura licemjernu podvalu borcima NOB-a da je „domovinski rat nastavak antifašističke borbe“. Ujedno smo svjedoci donošenja niza čak i protuustavnih odluka koje nas kompromitiraju u zemlji i svijetu, poput odluke o korištenju zabranjenog fašističkog pozdrava „Za dom spremni“, neprihvaćanje UN-ove „Rezolucije o zabrani nacizma“, uklanjanje biste i imena Trga u Zagrebu antifašističkog vojskovođe Tita, daljnja nekažnjena devastacija spomenika i drugih spomen-obilježja iz razdoblja Narodnooslobodilačke borbe, saborsko pokroviteljstvo komemorativnog skupa poraženoj kvislinškoj vojsci na Bleiburgu…

Sve se to događa uz blagoslov vlasti i svesrdno poticanje crkve, opterećenih antikomunističkom histerijom do te mjere da se organizatore otpora fašističkom agresoru, komuniste, čak izjednačava s fašistima i nacistima floskulom „osude svih totalitarnih režima“. Time se nastoji ukloniti glavne protagoniste antifašističke borbe u nas, dakle Tita, komuniste i partizane, a time i sami antifašizam.

Socijalistička radnička partija oštro se suprotstavlja svim oblicima revizije povijesti. I zato, još jednom, sretan vam Dan borca!

4. 7. 2024.

SOCIJALISTIČKA RADNIČKA PARTIJA HRVATSKE